Zadar, (IKA) – „Zahvaljujemo sv. Ivanu Pavlu II. ne samo za misijsku vatru koju je zapalio, nego i za osobitu ljubav i brigu koju je prema nama očitovao u teškim danima Domovinskog rata. Molimo i radimo da ljudi našeg vremena osjete i u nama, kao što smo to doživjeli kod pape Wojtyle, osobiti žar, revnost i radost naše vjere i služenja. Neka se njegovim zagovorom i vatrom Duha Svetoga u naše doba djelotvorno naviješta Božje Kraljevstvo kako bi Crkva bila što čvršće usidrena u srcu svijeta. Sveti Ivane Pavle II., pomozi nam u našem misijskom zalaganju i moli za nas”, potaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je na spomendan sv. Ivana Pavla II. i Misijsku nedjelju 22. listopada predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru. Povezujući te dvije stvarnosti, nadbiskup je nazvao Wojtilu svetim Božjim misionarom koji je 22. listopada 1978. g. službeno nastupio kao nasljednik svetog Petra u Rimu. Tada je rekao: „Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu i njegovoj spasenjskoj moći. Neka mu se otvore granice država, ekonomskih i političkih sustava, široka područja kulture, civilizacije i razvoja. Neka se nitko ne plaši Krista, jer On jedini zna što je u srcu čovjeka”. „Sv. Ivan Pavao II. svojim je nastupnim govorom osvojio srca ljudi i zacrtao program svog pontifikata. Najavio je kako želi svima doći i sve po¬sjetiti: mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji, karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i rad-nike u tvornicama. ‘Htio bih vidjeti i sve koji su poniženi i obe¬spravljeni te zaviriti i iza kućnih pragova vaših domova. Posvuda bih htio doći’. Malo koji papa se tako umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku kao on. Od djece i mladih, do starih i bolesnih, svatko ga je osjećao blizu. Hrvatski narod ne bi smio zaboraviti njegovu očinsku brigu koju je pokazao kad nam je bilo najteže, u vrijeme Domovinskog rata. Nije se tih dana umarao moliti za mir u našim krajevima te činiti sve što je bilo u njegovoj moći kako bi se obustavilo ratna stradanja i obuzdalo ruku koja ubija”, naglasio je mons. Puljić.

„Kao sudionik zasjedanja na Drugom Vatikanskom Saboru (1962.-1965.) on je s drugim biskupima naglasio važnost misonarskog duha. Biskupi su prije pola stoljeća rekli što Crkva vjeruje i misli o sebi, ali i o svijetu koji bježi od Boga i kojem treba navijestiti Kristovo evanđelje” rekao je nadbiskup, dodavši da o tome govori i dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad Gentes (1965.) gdje je opisana Očeva zamisao spašavanja ljudi po Kristu, jedinom Otkupitelju čovjeka. „Budući da je Crkva po naravi misionarska, sv. Ivan Pavao II. je koristio znakovite riječi o hitnosti, potrebi i važnosti misijske aktivnosti u duhu onoga što je apostol Pavao pisao Korinćanima, da ga ‘ljubav Kristova obuzima i potiče’ (2 Kor 4, 14). Papa Benedikt XVI. je tumačio da ‘kršćanstvo nije neka nova filozofija ili moralka, već život u Kristu’ (Deus caritas est, 2005.) i poticao kršćane neka se upute ‘u tu dinamiku ljubavi kako bi pronašli izvor i temelj misijskog poslanja'” rekao je nadbiskup. Podsjetio je da je sv. Ivan Pavao II. u drugoj godini pontifikata, 1990. g. objavio encikliku ‘Redemptoris Missio’ o trajnom misijskom poslanju Crkve. “U njoj je naglasio kako osjeća da je nastupio čas da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije i misija. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti, a ta je: navijestiti Krista svim narodima svijeta'”, istaknuo je svečev poticaj mons. Puljić.

Na Misijsku nedjelju Crkva osobito razmišlja o dinamici misijskog poslanja i nesebičnog darivanja za potrebe misija, te je nadbiskup izrazio priznanje mreži misijskih djela koju je stvorila ljubav prema misijama. To su četiri djela: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica i svih koji žele pomagati misijama. “Ne mogu svi biti misionari. Ali svi možemo molitvama, simpatijom i materijalnim darovima pomagati misijsko djelo Crkve. Upravo ta mreža molitelja i darovatelja milijuna ljudi diljem svijeta omogućuje da Kongregacija za evangelizaciju naroda vodi brigu o brojnim institucijama u misijama”, rekao je mons. Puljić, navodeći da prema Statističk¬om godišnjaku (Fides, 2013.) Kongregacija vodi brigu o 280 bogoslovija, 110 malih sjemeništa, 42 000 katoličkih škola, 1 600 bolnica, 12 000 karitativnih i socijalnih institucija. “Bez sabirnih misijskih akcija i materijalne pomoći cijele Crkve, te institucije ne bi mogle djelovati. Uz naš dar koji ćemo pokloniti misijama, molimo svete zaštitnike i zaštitnicu misija sv. Malu Tereziju da u nama poraste osjetljivost za misijsko djelovanje Crkve. Sv. Mala Terezija nikad nije stupila nogom izvan Karmela. Ali žarkom ljubavlju i molitvom našla je svoje mjesto u srcu Crkve i postala zaštitnicom misija”, rekao je mons. Puljić. Pohvalio je da je Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru s pročelnikom dr. Elvisom Ražovom u suradnji s Papinskim sveučilištem Urbaniana u Rimu, u svibnju ove godine organizirao međunarodni simpozij „Misijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom multikulturalnom i multikonfesionalnom društvu”, povodom 25 godina VTKŠ-a u Zadru.

Istaknuvši da se Wojtilin spomendan ne slavi kako je to uobičajeno kod drugih svetaca, na dan smrti, rađanja za nebo, nego je Kongregacija odabrala dan papinog prvog službenog nastupa, a u službi Božanskog Časoslova odredila da drugo čitanje bude dio njegove nastupne propovijedi u kojoj je sve pozvao neka „otvore vrata Kristu”, nadbiskup je rekao da je na taj dan hrabri Wojtyla izašao na ulice i pošao svijetom protiv idola vremena. „Doslovno je shva¬tio Kristovu zapovijed ‘Idi i učvršćuj braću svoju’. Priključimo se tom istinskom misionaru i Božjem glasniku. Neka nam njegov spomendan bude poticaj da po vjeri živimo te ljudima našeg vremena pružamo razloge vjere i nade u nama. Učimo od njega da je dobro, slatko i spasonosno evangelizirati i onda kada nam izgleda da ‘sijemo u suzama’ (Ps 126, 6). Neka nas u tom zadatku prati zagovor sv. Ivana Pavla II. čiji nutarnji polet i vatru nikakva sila nije mogla ugasiti, pa ni metak Ali Agce kojemu je od srca oprostio”, poručio je nadbiskup Puljić.