Dubrovnik, (IKA) – Na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, 12. svibnja, kojeg Dubrovačko-neretvanska županija proslavlja kao Dan županije u svetištu Gospe od milosrđa u Gospinu polju dubrovački biskup Želimir Puljić predvodio je euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovali djelatnici županije. Okupljene je na početku mise pozdravio fra Ante Logara, upravitelj Gospina svetišta.
U propovijedi se dubrovački biskup osvrnuo na život sv. Leopolda koji se prije 143 godine rodio u zaljevu hrvatskih svetaca, u Herceg-Novom, u obitelji Petra i Karoline, rođene Carević, kao jedanaesto od dvanaestero djece. “Obitelj je dakle bila puna života i kršćanskih kreposti pa će širina srca biti njegova dragocjena baština. Sveti Leopold nije bio velik rastom, ali je posjedovao veličinu duha i bio osobito poznati ispovjednik u kapucinskom samostanu u Padovi”, rekao je biskup. Njegovi pradjedovi bili su porijeklom iz Bosne, odakle su pred Turcima stigli u Zakučac u drevnu Poljičku republiku, a od tamo se Leopoldov djed preselio u Boku. O mjestu Leopoldovih korijena biskup je rekao: “Poljička kneževina i posebice malo selo Zakučac, u blizini grada Omiša, ponosni su na njega, pa su mu u izgradili svetište u podnožju opjevanog slapa Ilinac, u kojem je svoj mlad život skončala glasovita poljička heroina Mile Gojsalić, čiji se brončani kip nalazi ‘na kamenoj hridi’ Mosora, u blizini svetišta, rad Ivana Meštrovića”. Govoreći o Leopoldovih posljednjih četrdeset godina života koje je svetac proveo u Padovi ispovijedajući vjernike satima, biskup Puljić kazao je kako je on posjedovao dar mudrosti i savjeta: “Za svakoga je imao prikladnu riječ, a njegova ‘zlatna ruka’ pola stoljeća je blagoslivljala i odriješivala. Kako je lijepo imati prijatelja ‘zlatne ruke’, koji razumije i pomaže djelima i savjetima. A poznato je da su ga tražili radnici, studenti, profesori, intelektualci, vojnici i časnici, redovnice i redovnici, svećenici i biskupi. Zato je u prigodi njegove beatifikacije Pavao VI. istaknuo da je Leopold uzdignut na čast oltara jer je bio ustrajan i predan službenik sakramenta ispovijedi kroz punih 40 godina. Procesija pokornika stajala je pred njegovom ispovjedaonicom, a on ih je s ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio i s Bogom pomirivao”.
Dubrovački biskup podsjetio je vjernike na dio svog pisma na početku školske godine učenicima i učiteljima u kojem je spomenuo tada aktualna sportska natjecanja u Pekingu. Neki naši natjecatelji tada su svjedočili o ulozi duhovnosti u njihovom sportskom naporu i radu, posebice Sandra Šarić i Martina Zubčić: “Sandra je rekla da se ‘prije svakog natjecanja obvezno pomoli svetom Leopoldu, a majka Martine je izjavila kako prije svakog nastupa njezina kći izmoli Gospinu krunicu. U razgovoru s fra Zlatkom Šafarićem Sandra je također objasnila da je kao dijete uzela mali molitvenik sa slikom i relikvijom svetoga Leopolda. I od tada ne odvaja se od njega; gdje god ide, nosi ga sa sobom, moli se sv. Leopoldu i osjeća da je on čuva i snagu daje, pa bez njega ne može ni u borilište”.
Na završetku propovijedi biskup Puljić izrazio je zadovoljstvo što je najjužnija županija “odabrala za zaštitnika ovog jednostavnog, skromnog i vedrog sveca naše krvi koji nas, siguran sam, dobro poznaje”, koji je i danas spreman svima pomoći svojim djelima i savjetom. Svim djelatnicima i ovogodišnjim laureatima čestitao je, a na žitelje županije zazvao Božji blagoslov po zagovoru svetog Leopolda Bogdana Mandića.