Na vanjskom oltaru pred mrtvačnicom suslavila su šestorica svećenika. Propovijedao je župni vikar Božidar Nađ,  a posluživao trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije Robert Čabraja.

„Mi smo se danas okupili na groblju kako bismo proslavili sv. Lovru, đakona i mučenika, čovjeka koji je svojim životom, a još više zemaljskom smrću, dokazao da itekako ima smisla živjeti kršćanski put, iako svijet oko nas govori drukčije. Gledano očima svijeta, pa nema smisla slaviti nešto na groblju, mjestu gdje se pokapa mrtve. Tu treba plakati i tugovati, a ne slaviti, slaviti svetu misu. No, mi slavimo. Mi slavimo život – život koji nema kraja“, rekao je na početku homilije vikar Nađ.

Svjestan kako nas u životu nerijetko razne tragedije, smrti bližnjih potresaju, žaloste, zbunjuju, posvijestio je da je kraj tjelesnog života početak života u Božjoj punini. Nadalje je pojasnio kako nas na primjeru Lovrina mučeništva Isus uči da moramo biti spremni sve žrtvovati u ovome životu kako bismo uživali u sljedećem. „Mi moramo biti svjesni da je ovaj život samo put, a ne cilj puta. Baš zato se ne možemo zadovoljiti ovozemaljskim blagostanjem. Ne! Nama je cilj raj! A da bi došli do raja, moramo proći Kalvariju. Moramo dopustiti da naše zle želje i ideje budu razapete, kako bismo mogli uskrsnuti na pravi život. Čudan je, paradoksalan, taj Isusov zahtjev. On kaže: Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za vječni život. Drugim riječima, moramo biti spremni slijediti primjer Njegova života – umrijeti sebi i ovome svijetu kako bismo mogli istinski živjeti. Jer ako živimo samo za sebe, za moć, imetak, popularnost i prestiž, izgubit ćemo vječni život. Zato moramo dopustiti Gospodinu da nam pomogne umrijeti za čari ovoga svijeta kako bismo ušli u istinsko jedinstvo s Ocem te u dublje jedinstvo jednih s drugima u Kristu. Tek tada ćemo vidjeti svoj život dramatično preobražen“, poručio je uz ostalo propovjednik. Zaključio je da je vjernička smrt samo posljednja stavka našega putovanja prema Kristu, prema životu u kojem nema patnje i boli.

Pjevanje na misi predvodio je zbor Župe Gospe Brze Pomoći predvođen uršulinkom s. Cecilijom Kolarić. Na kraju mise zajedno se molilo za sve pokojne, a potom su svećenici u procesiji došli do grobnice u kojoj su pokopani brodski svećenici gdje su se posebno za njih pomolili. Nakon toga svećenici su vjernicima bili na raspolaganju za pojedinačni blagoslov grobova njihovih najbližih. Za isto je bila mogućnost i u popodnevnim satima.