Zagreb, (IKA) – Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac predvodio je u subotu 1. listopada u Stepinčevu Karmelu u Brezovici svečanu euharistiju u prigodi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, uz oko dvadesetak koncelebranata. Misno slavlje animirao je zbor mladih iz zagrebačkog Remetinca, a vjernici su im se pridružili. Na početku misnoga slavlja provincijal je uputio molitvu Svetici iz Večernje molitve karmelskog časoslova bizantskog obreda, u kojoj je sročena Terezijina karizma, poslanje i poruka. A onda je, u homiliji, nadahnjujući se i na misnim čitanjima, rekao da tko ne ljubi, ne poznaje Boga, jer: “Boga se ne poznaje razumom, nego srcem koje ljubi”. “O toj istini jako dobro nam svjedoče sveci koji su Boga poznavali ne po onome što su čuli o njemu, nego su ga poznavali jer su ga ljubili. Svetica koju danas slavimo sv. Mala Terezija je spoznala tu nadspoznatljivu ljubav Kristovu. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 33. naučiteljicom Crkve, naučiteljicom ljubavi”, ustvrdio je propovjednik i istaknuo da je ona upravo po toj ljubavi dala svoj obol Crkvi, kao i po misionarskom duhu i poslanju, te po iskustvu Božjeg milosrđa. Milosrđe bi moglo biti naslov svakog od triju rukopisa Terezijine autobiografije Povijest jedne duše, koji govore o Božjem milosrđu u njezinom životu. U prvom rukopisu posvećenom njezinu djetinjstvu, ona pjeva o milosrđu Gospodnjem koje joj je Gospodin darovao i kroz koje promatra ostala Božja savršenstva, osobito Božju pravednost. “Milosrđe je dano malenima”, misao je vodilja drugog rukopisa: “Ja, osjećam, kad bi ti – što je nemoguće – našao dušu slabiju i manju od moje, ti bi se udostojao da je obaspeš još većim milostima kad bi se ona predala s potpunim pouzdanjem u tvoje beskrajno milosrđe”. I u trećem rukopisu Terezija piše da Bog nadilazi njezina očekivanja u svom milosrđu i ona otkriva u Svetom pismu svoj “ravan put, vrlo kratak, mali put za nebo a to je da se pustiš da te Isus ponese u svojim rukama”, put potpunog povjerenja, pouzdanja i ljubavi. Zato se Terezija radovala Božjoj pravednosti jer Bog poznaje ljudsku slabost i grešnost i milostiv je i milosrdan prema grešnicima u kojima vidi svoje dijete koje je palo. S tog motrišta, Terezija smatra da dragi Bog pozna samo tri tipa ljudi: “malo dijete kojega obasipa nježnošću; malo dijete koje je palo i koje se ranilo; malo dijete kojemu je on pomogao da ne padne. Prema svakome od svoje male djece koja se bacaju u njegovo naručje Bog je neizmjerno pravedan i milosrdan”, ustvrdio je propovjednik.
“Sv. Mala Terezija imala je iskustvo Boga malenih, ne Boga mudrih, inteligentnih, nego Boga onih koji su ponizni, jednostavni i koji nemaju glasa, onih koju su odbačeni i prezreni, onih koji su kao djeca. U tome je tajna ‘male’ Terezije koja je sposobna ući u Srce Božje koje je puno ‘nježnije od srca majke'”, rekao je o. Srećko te završio homiliju svetičinim stihovima i zaželio “da bi naš život bio sličan njezinom, pohvala njegove slave”. O. Danijel Čolo, OCD, uputio je srdačne riječi zahvale provincijalu, svećenicima, redovnicima, zboru i hodočasnicima, dok su bogoslovi podijelili vjernicima blagoslovljene ruže, simbol Terezijinih milosti i kreposti.
Popodnevno misno slavlje prevodio je Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa u Zagrebu, uz koncelebrante Antu Rotima i bogoslove Željka Nestića i Tomislava Šaguda. Misnom slavlju prethodila je Večernja Časoslova, kao i otajstva Gospine krunice koju su sestre molile s hodočasnicima, kao i prije podnevnog misnog slavlja. Mješoviti zbor župe sv. Josipa iz Zagreba, pod ravnanjem dirigenta mo Josipa Škvorca animirao je euharistijsko slavlje umjetničkim pjevanjem, te oduševio hodočasnike svečanim koncertom na kraju mise. “U zanosu Duha Svetoga Isus kliče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’. Bog je svoju ljubav objavio malenima, potlačenima, zgaženima, siromašnima, tužnima i očajnima. Upravo takvima Isus dolazi. I mi smo često puta takvi i zato Isus dolazi da nam otvori vrata Kraljevstva nebeskog”, rekao je Ocvirk. “Sv. Mala Terezija je spoznala da su Isusu najdraži maleni i ponizni koji slušaju poticaje Duha Božjega. Oni su veliki pred Bogom”, istaknuo je Ocvirk. Zatim je podsjetio da je sv. Terezija ne samo od Djeteta Isusa, već i od Božjega Lica, na što svraća pozornost i papa Franjo u ovoj Godini Božjeg milosrđa, “sa željom da i mi budemo odraz milosrdnog Očeva Lica, koje se najviše očituje u praštanju naših grijeha”. Propovjednik je ocrtao put Terezijine svetosti “na koju smo svi pozvani”, s posebnim naglaskom “na oplemenjivanju naše naravi, na vjernosti staleškim dužnostima i na našem suobličenju Kristu trpećem i proslavljenom”. Potom je pozvao hodočasnike da budu zagledani u Božje Lice, da se susretnu i sjedine s Isusovim pogledom poput sv. Male Terezije i da sve darove što su primili od Gospodina ugrađuju u Božje Kraljevstvo i završio riječima: “Ojačani primjerom sv. Male Terezije budimo maleni, ali budimo i hrabri u svom životu”. Blagoslovljene ruže i opet su zamirisale u rukama Terezijinih štovatelja, a njezina ljubav i njezine kreposti zaživjele su još dublje u njihovim srcima.