Svečano misno slavlje u toj crkvici predvodio je župni vikar župe Presvetog Srca Isusova iz Zadra fra Nikica Devčić, koji je rodom iz Devčić Drage, obližnjeg mjesta Svete Marije Magdalene.

Suslavio je don Marinko Jelečević, župnik župe sv. Jurja u Starigrad – Paklenici, kojoj pripada mjesto Sveta Marija Magdalena gdje se misa služi na svetičin blagdan 22. srpnja, na blagdan sv. Ivana evanđeliste 27. prosinca i na Uskrsni ponedjeljak. To priobalno podvelebitsko mjesto zadnja je lokacija na sjeveru kopnenog dijela Zadarske nadbiskupije uz Jadransku magistralu, na granici gdje započinje Gospićko-senjska biskupija.

Prva je vidjela uskrsloga Isusa

Magdalena je iz grada Magdale na Genezaretskom jezeru. U crkvici se nalazi slika Magdalene, mještani je zovu Mandalina, u čijoj je pozadini motiv podvelebitskog mora, prizor poput Genezaretskog jezera, rekao je fra Nikica.

„Isus je Magdalenu oslobodio od sedam đavola, zloduha. Dakle, Magdalena ima jako osobno iskustvo Isusova oslobođenja i spasenja. S još nekim ženama, prati Isusa i apostole od Galileje prema Jeruzalemu. Poslužuje Crkvu koja se tek rađa“, naglasio je fra Nikica.

„Marija Magdalena otkriva najpotresniji događaj u ljudskoj povijesti – Isusovo uskrsnuće, u trenutku kad je sâm Isus oslovljava njenim imenom – Marijo! To je susret s uskrslim Isusom na tako osoban način. Marija Magdalena je prva vidjela uskrsloga Isusa“, istaknuo je fra Nikica, podsjetivši da je prema Ivanovom evanđelju, Magdalena stajala uz križ Isusov s Marijom i Marijom Kleofinom te je s još nekim ženama bila prisutna kod Isusove smrti i ukopa.

„Na dan Isusovog ukopa, na Veliki petak, nije bilo vremena da se dovrše pogrebni obredi. Zato su u tu zoru, obavijenu tugom, žene pošle na Isusov grob s miomirisima. Prva stiže Marija Magdalena. U njenom posjetu grobu odražava se vjernost tolikih žena koje posjećuju naša groblja, godinama, i tako očituju da ljubav, da one najdublje veze koje nas povezuju međusobno, ne prestaju smrću. Nego, nastavljamo biti u vezi, u komunikaciji s našim dragim pokojnicima. Mi vjerujemo u uskrsnuće tijela, u život vječni i u Bogu živome naši su pokojnici živi“, poručio je fra Nikica.

Crkvica sv. Marije Magdalene u istoimenom podgorskom mjestu „podsjeća na Isusov grob”

Propovjednik je rekao da nas i ta crkvica sv. Marije Magdalene u istoimenom podgorskom mjestu „podsjeća na Isusov grob. Grob je bio izdubljen u stijeni, a Magdalena je morala napraviti veliki napor, prepustiti se milosti Božjoj, da povjeruje da je Isus živ. Nakon prvog posjeta grobu, Magdalena se vraća razočarana na mjesto gdje su se učenici skrivali“.

Propovjednik je istaknuo da je na primjeru Magdalene lijepo i korisno primijetiti kako „Marija Magdalena bitne stvari ne rješava sama, nego ih rješava u zajednici – a to je Crkva“.

„Idući Šimunu Petru, prvom papi i ljubljenom učeniku, apostolu Ivanu, Magdalena im javlja da je kamen s groba dignut. Ona misli da je netko ukrao Isusovo tijelo. Tako njen prvi navještaj nije vijest uskrsnuća, nego krađe tijela od nepoznatih ljudi, dok je Jeruzalem spavao. Zatim je Marija Magdalena drugi put na grobu. Nešto joj ne da mira. Zapravo, njena ljubav prema Isusu, to je ljubav zaručnice prema svome zaručniku, spasitelju Isusu“, rekao je fra Nikica, dodavši da to divno dočarava i navješteno prvo blagdansko čitanje, iz Pjesme nad pjesmama: „U noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću, optrčati grad“.

Isus je spasio Magdalenu i ona je već u Galileji pošla za njim.
„Sada je njena bol dvostruka. Najprije zbog Isusove okrutne smrti na križu, a onda zbog nestanka, krađe tijela Isusova, ona misli. Uz grob, s očima punima suza, Bog je iznenađuje. Evanđelist Ivan ističe koliko je uporna njena sljepoća. Papa Franjo kaže: ‘Suze brišu naši oči, čiste naše srce, da mogu prepoznati Isusa’. Tako Bog čini s Marijom Magdalenom. Ona ne primjećuje dvojicu anđela koji je pitaju: ‘Ženo, zašto plačeš?’, a ne budi sumnju ni čovjek kojega je smatrala vrtlarom“ rekao je Devčić, istaknuvši: „Kao što je Bog imao divan naum svoje ljubavi sa sv. Marijom Magdalenom, tako Bog ima divan naum sa svima od nas. Svakoga od nas Bog poznaje po imenu. Zna sada i tvoje radosti i tvoje žalosti. Tvoje patnje, tvoje grijehe, tjeskobe i gleda te kao ljubljeno dijete Božje. Ne osuđuje te, nego ti oprašta. Kaže ti: Ma zašto plačeš? Budi slobodan! Budi slobodna! Digni se! Navijesti Radosnu vijest moga uskrsnuća svojoj braći i sestrama“, ohrabrio je utješno fra Nikica.

Mi ne slavimo samo neki spomen na ono otprije 2000 godina, nego spomen-čin Kristove žrtve

Rekao je da u ovim vremenima, kada se bojimo nekih valova, koronavirusa, vrućine, trebamo posvijestiti kako „radost Isusova uskrsnuća nije mala, da se daje na kapaljku, nego to je radost koja se u valovima prelijeva kao slap i želi zahvatiti sve, cijeli svijet. Naš Bog nije tromi Bog koji se miri s ovim stanjem da se zatvaramo u sebe, da se bojimo svojih bližnjih, da se borimo za komadić zemlje kojeg ćemo sutra morati ostaviti jer mi odlazimo s ovog svijeta. Onda se glođemo i proždiremo. Bog se ne miri s time. Nego u taj naš jad i bijedu donosi radost uskrsnuća svoga ljubljenog Sina, Isusa“, poručio je fra Nikica.

Fra Nikica je kršten u crkvici sv. Marije Magdalene 27. prosinca 1973. g., na blagdan sv. Ivana; krstio ga je tadašnji starigradski župnik don Čedomil Šupraha.

Od trenutka krštenja, kada smo otajstveno ukopani s Isusom u njegovu smrt i uskrsnuće s njim, počinje osobna povijest spasenja svakog krštenika, rekao je fra Nikica.

„Moji roditelji su iz zaseoka Pržunac kod Devčić Drage. Crkvica Marije Magdalene mi je tako bliska srcu i nastojim svake godine doći u tu crkvicu i slaviti u njoj misu, doći tu na svoj izvor djetinjstva Božjega, da mogu dalje hrabro poći u novu školsku i pastoralnu godinu, gdje me već postavi Providnost preko mojih poglavara“ rekao je fra Nikica, poručivši: „Naše katoličke crkve nisu samo spomenici vjere u Isusa Krista, nego su to mjesta njegove prisutnosti u svetim sakramentima, nadasve u euharistiji. Mi ne slavimo samo neki spomen na ono što je bilo prije 2000 godina, nego spomen-čin Kristove žrtve. Isto se događa na misi, Isus umire i uskrsava za sve nas“, rekao je fra Nikica, zaključno ohrabrivši: „Tvoje i moje srce želi biti mjesto Božje prisutnosti, ne grob gdje je tama, trulež, nego mjesto gdje ćeš moći čuti glas Isusov, kako te zove po imenu: Ivan, Marko, Nikola, Marija, Lucija, digni se. Ne boj se. Kreni, Božje dijete. Ostvari naum Božje ljubavi, san Božji koji ima s tobom“.

Don Marinko Jelečević: Čuvajmo tradiciju jer vidimo da svijet ide u krivo  

Don Marinko Jelečević, župnik župe Starigrad – Paklenica, rado tijekom godine dolazi u taj krajnji predio sjevernog dijela Zadarske nadbiskupije.

„Crkvica sv. Marije Magdalene je lijepa, fina, jednostavna, podsjeća me na štalicu gdje se Isus rodio. Tu se može doživjeti mirnoća, tišina, sabranost, duhovnost i svetost. Treba čuvati tradiciju jer vidimo da svijet ide u krivo, želi izbaciti svu tradiciju i sve običaje. Mi to moramo čuvati i ići za tim“, potaknuo je don Marinko, koji je sve pridošle vjernike nakon mise počastio osvježenjem u zajedništvu susreta u restoranu Jure čiji je vlasnik Nikola Vukić, ljubazni domaćin svakom putniku namjerniku koji se tu zatekne i zastane.

U tom predjelu netaknute, sačuvane prirode gdje se obronci planine Velebit spuštaju do magistrale i ogledaju u kristalno čistom moru, u mjestu Sveta Marija Magdalena trajno živi svega 18 stanovnika.

Mjesto okružuju uvale i drage koje nose naziv prema prezimenu ljudi koji ih nastanjuju, a ljeti u taj kraj dođu domaći i strani gosti te i slavlje sv. Marije Magdalene bude očitovanje Hrvatske u malom. „Ljudi su dobri, u vjeri, mole se, rade. Radišni su i pošteni, mogu im samo reći hvala“, rekao je don Marinko.

Među osobitim poštovateljima Marije Magdalene je Marija Barić, koja svaki dan s jednom 85-godišnjom vitalnom bakom iz Barić Drage gdje živi, pješice ide 3,5 km do crkvice Marije Magdalene i natrag kući.

„Svaki dan pješačimo 10 km, hodamo uz magistralu, do crkvice sv. Marije Magdalene, želimo je obići, crkvica je naše odredište. U tome nas ne smeta ni jaka podvelebitska bura. Mi se zakaputamo i ništa nam ne smeta. Ta baka me na to potiče, nas to ispunjava. To nam je nadahnuće i pozitivna inspiracija za sve drugo u životu. Dala sam i da se obnovi slika Majke Božje u crkvici“, rekla je Marija Barić u ime plemenitih i radišnih podgorskih ljudi, čuvara spomena i imena Svete Marije Magdalene.