Blagdan sv. Mateja u Dugavama

Zagreb, (IKA) – Župa sv. Mateja u zagrebačkim Dugavama proslavila je blagdan župnoga zaštitnika u nedjelju 21. rujna, a središnje misno slavlje predvodio je nekadašnji župnik i sadašnji rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Mijo Gorski. U propovijedi je govorio o pozivu koji je Isus uputio Mateju, ne postavljajući mu pri tome uvjete da mora promijeniti život i ostaviti prljavi posao i novac, nego ga je jednostavno pozvao takvog kakav je bio, a Matej kad je sreo Isusa i kad je vidio da on ima božansku moć tada je promijenio svoj život. Preč. Gorski pojasnio je da to važno za razumijevanje naših načina kako postupamo u odnosu prema drugim ljudima i bližnjima, jer mi uvijek postavljamo nekakve uvjete, mnoštvo “ako“, a ljudi ne znaju zašto bi morali poštivati naše uvjete. Istaknuo je također da je potrebno prihvaćati ljude onakve kakvi jesu, ne samo u onome u čemu su dobri, nego i njihove slabosti, jer samo prihvaćanje i susret može učiniti promjenu u drugome. Govoreći o tome kako je Isus zatekao Mateja na radnome mjestu, preč. Gorski kazao je da mi kršćani često mislimo da Božja poruka mora doći na specifični način i očekujemo takve trenutke i događaje u životu, a Bog nam pokazuje da poziva ljude tamo gdje jesu, na poslu, u obiteljima, na odmoru, u molitvi jer svako je vrijeme pogodno za Božji poziv. Kroz koliko prilika često bolnih nam je govorio, a mi nismo htjeli čuti Božji glas, kroz koliko događaja nam je govorio, a mi ostajemo gluhi, zapitao je propovjednik. Pojašnjavajući da je Bog pružio Mateju priliku da od sebe učini nešto novo, ne obazirući se na njegovu prošlost te da nije u njemu gledao javnog grešnika, nego ono što on može postati, preč. Gorski rekao je da mi svi imamo tamnu stranu prošlosti, koju bismo željeli zaboraviti, ali Bog ne gleda na to, nego pruža čovjeku priliku da nadraste sebe, da bude veći nego što misli da može biti. Okupljene vjernike pozvao je da ih nikada ne sputava prošlost, koja je mrtva i čovjek koji u njoj živi je mrtav čovjek, nego da žive danas za sutra, da teže za onim što je bolje.