Split, 31. 1. 2000. (IKA) – U župnoj crkvi Svete obitelji u Splitu, posljednje nedjelje u 2000. godini, 31. prosinca, svečano je proslavljen župni blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić, koji je u propovijedi istaknuo da je blagdan Svete obitelji najprirodniji, najljudskiji i najbliži blagdan našim obiteljima. Uza sve ograničenosti i nedostatke, svaka obitelj postala je sveta poslije betlehemskog događaja utjelovljenja Sina Božjega koji je čovjekom postao, ušao u ljudsku obitelj, u našu obitelj. Zato je blagdan Svete obitelji, blagdan svake obitelji i blagdan svijeta, čitave ljudske obitelji. Obitelj je sveta jer je u njoj ljubav ona koja je utemeljuje i koja je prati u svom rastu: ljubav supruga, supruge, oca, majke, roditelja i djece. Prisutnost ljubavi u obiteljskim odnosima ujedno je znak i povezanost s Božanskom, nebeskom, trojstvenom ljubavlju. Zato nikakvo čudo da je brak sakrament i da je svaka obitelj sveta. Obitelj je ne samo sveta, sakrament povezanosti s Božanskim izvorom ljubavi, nego je ona bitna i temeljna za osobni i društveni život. Naime, budućnost Crkve, društva, pa i svijeta, temelji se na osnovnoj ljudskoj stanici – obitelji. Ako je ta stanica bolesna, bolest se prenosi na sve daljnje organe i cijeli organizam. Zato društvo treba braniti svoj temelj, obitelj i bračno zajedništvo. I nije svejedno ni za društvo, ni za Crkvu, ima li zdrave obitelji i obiteljske situacije. Nije svejedno kakva će biti obiteljska politika; kako će se misliti i govoriti o obitelji; kakvo će biti obiteljsko zakonodavstvo; hoće li mladi ljudi imati normalne uvjete kako bi mogli zasnovati svoju obitelj; hoće li roditelji imati mogućnost rada i zarade; kakva će primanja biti po članu obitelji; može li obitelj imati svoj dom? Obitelj, ta osnovna sveta stanica je sveta po svojoj ljubavi i po izvoru svoga života. Svjesni smo pogibelji ako obitelj postane suprotnost, mjesto mržnje i podjele, a ne ljubavi i zajedništva, mjesto smrti i grobnica, a ne kolijevka života. S pravom to možemo reći da će zdravlje i bolest novoga, trećeg tisućljeća, najviše ovisiti o obitelji – temeljnoj stanici izvora života. Poslije loših iskustava, netko dobro reče: “Tragedija je današnjeg čovječanstva u tome što mnogi ljudi jure svijetom u lovu za srećom, novcem, bogatstvom, a ni ne slute da su sreću ostavili i zaboravili kod kuće u svojoj obitelji.” Obitelj je temelj svakog života i zajedništva. O njoj ovisi naše danas i sutra. Obitelj ne samo daje život i ime, već i ljubav. Ljubav, tu čudnu snagu života i nade. Biti ljubljen, prihvaćen u prostoru i vremenu, znači biti nošen čudesnom snagom, znači biti živ i osposobljen za život.
Svoju je propovijed nadbiskup Barišić završio molitvom Gospodinu da bude prisutan u svim našim obiteljima, da pomogne svima da progovore obiteljskim materinskim jezikom ljubavi, kako bi naše obitelji u novom tisućljeću mogle biti i postati kolijevkom ljubavi i izvorom života.