Blagdan sv. Petra Mučenika u Starom Gradu

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je umirovljeni dominikanski profesor biblijskih znanosti na Sveučilištu sv. Tome u Rimu Angelicum dr. Stipe Jurič. Koncelebriralo je pet svećenika među kojima je bio hvarski župnik i dekan don Toni Plenković. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći muški pučki pjevači. Kod oltara su posluživali mladi i stari ministranti. Sve je pozdavio pater Mirko Jagnjić.

Profesor Jurič u propovijedi je, između ostaloga, istaknuo: „Slavimo velikoga čovjeka, velikoga svetca, Božjega miljenika. Svaki kršćanski mučenik je veliki čovjek, Božji ljubimac. Sveti Petar iz Verone bio je svećenik, dominikanac, i, po uzoru na sv. Dominika od kojega je primio dominikanski habit, postao je veliki i gorljivi propovjednik Evanđelja spasenja, a onda i mučenik. Ubijen je mačem krivovjeraca 1252. godine zbog ljubavi prema vjeri i poslušnosti Rimskoj Crkvi. Umro je ispovijedajući, posljednjim silama, Vjerovanje koje je zapečatio vlastitom krvlju. Naime, prema kazivanju Carina, jednog od njegovih ubojica, koji se kasnije obratio i stupio u dominikanski red, Petar je umočio prst u svoju krv i na zemlji napisao ‘Vjerujem’. Te se istine potpisuju isključivo krvlju. Najveća se ljubav dokazuje, pokazuje i plaća životom“, kazao je prof. Jurič.

„Za vrijeme svoga javnog života Isus je upozorio svoje učenike, a to smo i večeras čuli u Evanđelju (Iv 15, 18-21), da se čuvaju ljudi, jer će ih ljudi progoniti, mrziti, predavati sudovima i, u ono vrijeme, bičevati po sinagogama; jer će ih svijet zamrziti zbog Njega. Krvnici, što svaki dan razapinju i mrze Gospodina, ne mogu trpjeti da itko govori o Gospodinu. Bilo bi to suđenje i osuda njihovih zlodjela, njihove nevjere i njihove mržnje. Kršćnastvo je, stoga, uvijek imalo i uvijek će do kraja svijeta imati svoje mrzitelje, progonitelje i krvnike, a i svoje mučenike i žrtve. Otkad je Križ Isusov bio poprskan njegovom krvlju, Crkva njegova uvijek je bila natapana krvlju svoje najbolje djece, svojih svetaca, mučenika. Jedan od takvih junaka je današnji svetac , njezin mučenik sveti Petar iz grada Verone“, podsjetio je dr. Stipe.

„Tu je i jedan drugi detalj iz njegova života, uvijek prema kazivanju njegova ubojice Carina. Sveti Petar je, dok je umirao, molio za svoje krvnike. Dok su ga sjekli mačem, njegova se molitva dizala k nebu. Petar je molio za svoje ubojice i tražio Božje milosrđe i praštanje. Ta je molitva urodila plodom; njegov ubojica postao je subrat dominikanskom redu. Petar je potpuno shvatio i prihvatio riječi Evanđelja ‘ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskoga koji čini da njegovo sunce izlazi i grije nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima’. ‘Najbolji način da se osvetiš opakima je da im ne sličiš’, napisao je rimski car i filozof Marko Aurelije. A Krist traži još više, mnogo više, da sličimo Bogu, da se osvećujemo onako kao naš Otac nebeski – ljubavlju i praštanjem. Na nepravdu i nasilje naš kršćanski odgovor nikada ne smije biti osveta i mržnja nego ljubav, molitva i praštenje“, upozorio je bibličar.

„U ime Boga koji je postao Čovjek kršćanin se mora boriti protiv zla, protiv nasilja i nepravde, ali ne tako da mrzi nasilnike i da sam čini što čine oni, nasilje i nepravdu. To ne vodi ničemu. Zlo se višestruči, zlo se umnaža. Isus predlaže drugo – ljubav i praštanje. Ponegdje se čuje poslovica raširena u našem narodu. ‘Tko se ne osveti, taj se ne posveti’. To je sigurno izišlo iz đavolskog katekizma, iz đavoslkih usta. Još se češće može čuti: ‘Pa svi tako čine, zašto ne bih i ja’. Tuđim se grijesima i zlodjelima pokušavaju opravdati vlastiti grijesi i vlastita nedjela. To znači vjerovati da se čovjek može oprati blatom“, upozorio je prof. Jurič.

„Kršćanin uvijek moli za svoje progonitelje, za svoje neprijatelje. Na nasilje uzvraća praštanjem, a na mržnju ljubavlju. Gospodin nam i večeras veli: ‘Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone’. Isus nam za uzor ljubavi, milosrđa i praštanja stavlja našega Nebeskoga Oca koji ljubi svu svoju djecu, sve svoje sinove i kćeri. Njegovo sunce grije lopove, varalice, razbojnike, jednako kao i nevinu djecu, kao i poštene ljude. Njegova kiša ne preskače grešnika. Isus nije umro samo za neke od nas. Umro je za sve ljude. To smo zaboravili. On je na križu molio jednako za cijeli svijet, a i za svoje krvnike“, podsjetio je propovjednik.

„Često puta mi molimo i hoćemo da nam Gospodin bude prijatelj, ali ljude, njegovu djecu ne želimo za prijatelje, izbjegavamo ih, osuđujemo ih i mrzimo ih. U molitvi razgovaramo s Bogom, ali, možda, ni na Božić sa svojim susjedima. Tražimo milosrđe, ali nemamo milosrđa za čovjeka. Molimo u Očenašu, i večeras čemo moliti, da nam oprosti sve naše duge, ali ne želimo oprostiti drugima ni najmanje sitnice. Mržnja i neprijateljstvo najstrašniji je otrov duše. Isus zato propisuje božanski lijek, a to je ljubav. Isus je vrlo dobro znao da čovjek može postati posve sličan Sotoni; biće puno razorne mržnje i sebeljublja i pruža Božanski lijek- ljubav, praštanje. Samo ljudi dobre volje, koji ljube svakoga, koji opraštaju svima uživat će, ma što god doživjeli, mir Božji s obje strane groba. Samo kršćanin koji može oprostiti bit će oslobođen vlastitih grijeha. Dakle, braćo i sestre, svima oprostiti i za sve moliti. To je božanski i veliko i spasonosno“ istaknuo je prof. Stipe.

„Večeras Vas pozivam da molimo i za naš dominikanski red, posebice za one koji rade u islamskim zemljama, u Pakistanu, u Nigeriji, a, isto tako, u komunističkim zemljama, u Vijetnamu, u Kini, Miamaru itd.

Dakle, svima oprostiti, za sve moliti, posebice moliti za naš dominikanski red i za Crkvu koja trpi, koja krvari; za progonjene kršćane i vjesnike Evanđelja“ poručio je prof. Jurič.