Misna slavlja, zbog okolnosti, predslavili su župnici. Na Gračini u župi Otrić Struge don Domagoj Jelača, na Rujnici u župi Desne don Ivica Barišić, na Podgradini u župi Opuzen misu je predslavio don Ante Antunović, u Vidonjama don Mladen Margeta, a u Župi sv. Ilije misu je predslavio fra Darijo Sinković.

Župa Borovci sv. Roka slavi kao suzaštitnika. Misno slavlje predslavio je neretvanski dekan don Davor Bilandžić, župnik metkovske župe sv. Nikole biskupa, u čijem je sastavu i iseljena župa Borovci. Na misnom slavlju okupili su se brojni vjernici, a pjevanje su predvodili članovi metkovskog zbora uz mandolinski sastav. Za klavijaturama je bio Branko Medak.

Govoreći o veličini sv. Roka u propovijedi je vlč. Bilandžić između ostaloga rekao kako se sv. Roko upustio u opasnu avanturu ljubavi prema bližnjemu. Dvorio je gubavce, koji su zbog opasnosti da zaraze druge, bili prisiljeni živjeti u izolaciji, i sam se zarazio gubom i strpljivo u šumi podnosio teški križ. Vrativši se u svoj rodni kraj kada je ozdravio, zbog  unakaženog lica nisu ga  mogli prepoznati, te biva bačen u tamnicu kao uhoda, okrunjen patnjom tamničkog života koja je trajala punih 5 godina i ponovno se zarazio gubom. Tek nakon njegove smrti otkrilo se tko je on zapravo, a njegova je svetost zasjala poput sjajne zvijezde među pobožnim pukom i traje do danas. Sv. Roko za života učinio je mnoga čuda, a nakon smrti, vjernici ga zazivaju u teškim zaraznim bolestima. Istinski pravi čudotvorci, su oni sveti ljudi koji su imali duboku vjeru, koji  su posvjedočili žrtvom koja ne poznaje strah i koja ne uzmiče pred patnjom  i križevima, bez obzira kako ti križevi bili teški. 

„Mi, ljudi 21. stoljeća, moramo priznati – daleko smo mi od vjere sv. Roka. Dolazimo redovito u crkvu, molimo se, dolazimo više kao molitelji, manje kao nasljedovatelji, jer smo slabi. Možda nikad nismo imali hrabrosti obračunati se sa svojim ljudskim slabostima… Stoga ne preostaje drugo nego da budemo molitelji, molitelji da nam Gospodin preko svetih zaštitnika poput sv. Roka pošalje  svoju pomoć i zaštitu. Pomoć  da se oslobodimo zla koje je možda u nama i oko nas! Ljudima poput sv. Roka đavao nije mogao vladati nikako iz jednostavnog razloga, jer je sve što je imao, i sve što je bio, žrtvovao za Krista. Tu đavao nema što raditi! Kod nas pak, koji smo često puta polovični, koji doduše vjerujemo i molimo, ali smo vezani čvrsto uz ovaj svijet, đavao nažalost ima jak utjecaj“, istaknuo je  Bilandžić i dodao: „Da je čvrsta vjera u  raspetog i uskrslog Krista, u svima nama koji smo se deklarirali kao vjernici, zar bi se itko usudio pisnuti o uklanjanju križeva iz javnog života  u našoj Domovini, niti bi neke Udruge imale toliku moć, da ne služe nekim moćnicima kojima smeta i vjera u Boga i vjera u Crkvu. U našoj Crkvi imamo toliko divnih primjera vjere mladih ljudi, koji unatoč ove đavolske promidžbe, radije biraju trnoviti  put  vjere,  jer su svjesni da će taj  trnoviti put vjere od njih učiniti i karakterne  i cijenjene  ljude, nadasve vjernike!“

Zato, osobito se molimo danas sv. Roku za sve  naše mlade. Preporučimo ih velikoj zvijezdi Crkve sv. Roku, da ih čuva od kuge hedonizma i svih zaraza. Vidjeli smo, što može prava vjera učiniti iz današnjeg Evanđelja žene Kanaanke, koja moli za svoju kćer da je Isus ozdravi. Uistinu, vjera je najizvrsniji čovjekov čin, a još kad je potkrijepljena djelima, onda nema toga što čovjek ne može, zaključio je homiliju vlč. Bilandžić.