Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Skolastike, utemeljiteljice ženske zajednice benediktinki, proslavile su 9. veljače zadarske benediktinske koludrice. Misno slavlje u crkvi Sv. Marije u Zadru predvodio je o. Jozo Milanović, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu, a propovijedao je o. Damjan Kružičević, benediktinski redovnik s Ćokovca. Milanović je rekao da je sv. Skolastika posvjedočila da je Bog ljubav, poruka i istina na koju upućuje i papa Benedikt XVI. U propovijedi je Kružičević rekao da je sv. Skolastika svojim životom ostvarila riječi proroka Hošee: “Odvest ću je u pustinju i njenom progovorit srcu. Ondje će mi odgovarat ona kao u vrijeme mladosti svoje, kao u vrijeme svoje zaručničke ljubavi”. Malo se zna o Skolastici, kao da je bila u sjeni svog velikog brata Benedikta. Svoj je život posvetila Bogu potaknuta primjerom i naukom brata. U svom je djelovanju puno primila iz Benediktova monaškog života koji je napisao pravilo benediktinskog reda u dva dijela. Posljednja poglavlja tih pravila dopisao je potaknut primjerom života sestre Skolastike, rekao je Kružičević. Prvi je dio pun očinske brige za red i pravdu, a drugi majčinske topline, iz čega je vidljiv utjecaj Skolastike. Ona je potvrdila da je Bog ljubav jer je ljubila više.

“I nama je danas poziv biti Skolastika. Pozvani smo prihvatiti izazov – biti malen, nepoznat, ljubeći Boga. Ljubav je izazov, patnja, borba i poticaj da učinimo vječnim ono što je prolazno. To je poziv svakome od nas, ne samo benediktincima. Da naš život bude život za druge i da živimo s Bogom. Skolastika je govorila malo, molila puno. Jaka u vjeri, skromna i tiha, značajna u ljubavi prema Bogu. Zato taj poziv proroka Hošee – vratiti se u pustinju”, istaknuo je propovjednik, dodavši da su dvije pustinje. Jedna je zemaljska pustinja, vruća i hladna, a druga je pustinja Izraela koja je povlašteno mjesto susreta s Bogom, osobito mjesto gdje je Bog govorio svom narodu koji ga je molio i tražio od njega pomoć. “Benediktinski samostani su jedna pustinja, gdje svaka redovnica živi svoje suhoće i predanje Bogu u ljubavi i molitvi. Ali, samostani su i mjesto u kojima Bog govori intenzivnije, gdje njegova riječ jače odjekuje i gdje naše srce upija svaku kap njegove milosti. To je mogla sv. Skolastika, jer je silno ljubila”, rekao je Kružičević. Potaknuo je vjernike da po uzoru na nju u našim životnim pustinjama slušamo Božji glas, da bi postale oaza žive vode, kako bismo mi živjeli i da bi drugi po nama živio. Zamolio je zagovor sv. Skolastike, da “hodajući karavanama naših životnih pustinja čujemo Božji glas i izgrađujemo se u živoj vjeri, da bi drugi na kraju našeg života mogli reći – oni su vjerovali u Boga ljubavi”.