Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Stjepana proslavljen je u utorak 26. prosinca misnim slavljem koje je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio u crkvi Sv. Šime u Zadru, koja je do 16. st. nosila ime sv. Stjepana prvomučenika. U danima udubljenosti u otajstvo jaslica koje izazivaju duboke nutarnje reakcije, uz prizor koji nas vraća u dubine Božje ljubavi koja je progovorila po Sinu na način koji premašuje svaka ljudska očekivanja, to nas otajstvo vodi liku i jednog drugog čovjeka iz početaka prve Crkve, rekao je nadbiskup Prenđa. To je sv. Stjepan i svi koji su shvatili da treba poći za onim koji se nije očitovao u sili i moći nego u skromnosti, siromaštvu i onom što nadilazi svaki ljudski oblik poniženja. “Ti su ljudi krenuli ususret čovjeku. Crkva je po apostolskom zboru tražila najbolji put kako navijestiti Evanđelje. Stjepan je iz kruga prvih đakona, onih koji su prvotno trebali rasteretiti apostole od karitativnih djelovanja. “Nije naše da poslužujemo kod stolova. Naše je da molimo i da naviještamo Riječ”. To su odlučila dvanaestorica, imenujući sedam đakona koji su trebali služiti u konkretnoj ljubavi, zbrinjavati, pomagati siromahe”, rekao je mons. Prenđa. Ali element đakonata nije samo služenje, nego su đakoni postali i blagovjesnici. Evanđelje, liturgija, Caritas; nositi riječ Božju, sakramente i služiti čovjeku. To je lik Crkve kroz sva stoljeća. Ali, prati je i protivljenje, neprihvaćanje, grubi otpori koji idu do smaknuća, rekao je nadbiskup, istaknuvši vojsku mučenika Crkve koji su se borili s grubom svjetskom silom koja se suprostavljala Evanđelju. “Među tima je Stjepan prvi. Prvi plod Crkve koja je naišla na zid neprijateljstva. Riječ Božja odbijena je na najgrublji način”, rekao je nadbiskup Prenđa.

Crkva trajno nosi oznaku svetosti i mučeništva. Zašto se ljudi odupiru Evanđelju, kome smeta ono što propovijeda, upitao je nadbiskup, rekavši da je to pitanje odnosa tame i svjetla u čovjeku. Potrebni su hrabri nositelji vjere pod svaku cijenu, cijenu krvi, ponižavanja, prezira, izrugivanja, rekao je, dodavši da i mi danas trebamo biti svjedoci, ne odstupiti kao ni sv. Stjepan, koji je čvrsto iznio što vjeruje i zašto je voljan trpjeti. ” Bog traži od nas postojanost i ustrajnost u vjeri. Krist je rekao da će se spasiti onaj tko ustraje do kraja” rekao je nadbiskup Prenđa. Pozvao je da do kraja živimo Evanđelje u vremenu koje Crkvu želi staviti na rub zanimanja u društvu. Upozorio je i na česte manipulacije s onim što Crkva kaže. “Pozvani smo biti jasni u vjeri. I oni koji uče trebaju jasno reći što vjera naučava bez obzira kako će to biti primljeno” poručio je nadbiskup, poželjevši da čvrsto živimo ono što smo primili od apostolskog vjerovanja. Promatrajući lik sv. Stjepana, neka nam Gospodin da snage vjerom i ljubavlju ići njegovim putem, da budemo čvrsti u osobnoj vjeri, što će biti najbolje svjedočenje, zaključio je nadbiskup Prenđa.