Propovijed je započeo podsjetivši na pobožnu predaju o životu i junačkoj mučeničkoj smrti sv. Foške, o tome kako je svetica bila lijepa i mudra mlada djevojka, koja se nije htjela odreći vjere u Krista.

„Ništa je nije moglo spriječiti da ostane vjerna Kristu. Za svoju odanost Bogu, čuvajući njegove zapovijedi – nikako nije htjela prekršiti ono što je osjećala kao Božju volju. Ničim nije htjela uvrijediti Gospodina pa makar je to koštalo života.

Da je Foška prihvatila ponude svog oca i rimskih časnika, mogla je uživati sve blagodati bogatstva i raskoši. Zasigurno bi uživala čast i vlast. Bile su to tada, kao i danas, vrijednosti koje svijet smatra i propagira kao važne. Mogla si je osigurati sve što mlada djevojka sanja. Sve je to Foška odbila jer se kosilo s njezinim uvjerenjem. Ona je, nadahnuta vjerom, shvatila da su prave vrednote, za koje vrijedi živjeti, pa i život položiti, neke druge. Da je pristala – pogazila bi sve u što je vjerovala, pogazila bi vrednote pravde, istine, morala. Jednom riječju, odbacila bi vrednote kršćanstva i odrekla se Krista. A to je za svetu Fošku bila previsoka cijena jer bi izgubila ono najdragocjenije – milost u Božjim očima”.

„Promatrajući život i sudbinu svete Foške, pogledajmo i na današnji svijet oko sebe. Prevladava li danas među ljudima stav  i duh kakvim je sveta Foška odbacila blagodati ovoga svijeta prianjajući uz Krista – ili – su ljudi našeg vremena skloniji pogaziti i najsvetije vrednote samo da bi se domogli časti, vlasti, blagodati ovoga svijeta, užitka i svega onog što ovi sa sobom donose? Ne uzmanjka li nama danas snage da odbacimo napasti, odbijemo varljive ponude i koristi koje nam se nude ako radi njih moramo ostaviti vrednote naše vjere?”, zapitao se propovjednik.

„Pogledajmo malo oko sebe i brzo ćemo se uvjeriti da su ljudi danas spremni svašta počiniti samo da bi došli do bogatstva i slave. Ne pita se uopće da li se neki postupak kosi s vrednotama evanđelja, s Božjim zakonom i Božjom voljom, gleda se samo na profit, korist, bogatstvo i užitak. Toliko puta, da bi se do njih došlo ljudi su spremni činiti grozne stvari, uopće se ne pitajući da li su kome naškodili, da li su drugoga oštetili, da li je ono što čine u skladu s vjerom i da li će nakon toga moći pogledati drugome u lice te kako će stati pred Božje lice”, kazao je vlč. Zohil.

„Prečesto nedostaje snažnog duha današnje svetice Foške koji je uspio i pod cijenu života, svemu tome reći odlučno – ne. Ona je dobro razumjela riječi Svetoga Pisma današnjih čitanja”, dodao je. „To je ona istina vjere na koju smo kao kršćani svi pozvani  – da hodeći za Kristom nosimo svoj križ, da se iz dana u dan odričemo onoga što nas od Boga može udaljiti, da se prestanemo iscrpljivati u želji da osiguramo ovaj život kao da je on sve i da poslije njega nema ništa”.

„Krist jasno kaže – nastavio je vlč. Zohil – Tko hoće život svoj spasiti i osigurati – nagrabiti blaga mnoga – tko misli samo na to kako više imati, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, tko bude radije sve drugo žrtvovao samo da ostane vjeran Kristu kao što je to učinila sveta Foška, taj će ga spasiti.’ Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi… a izgubi za vječnost”.

„Današnji blagdan naše suzaštitnice sv. Foške prilika je da se u nju ugledamo kao svoj uzor, prilika je da ju za pomoć zamolimo da i nama isprosi od Boga snage duha kojom ćemo nadvladati napasti svijeta i ostati vjerni Kristu, ma koliko nas to koštalo, ma kolika bila žrtva – samo s jednim jedinim ciljem da i mi prispijemo u slavu Oca nebeskog, u kraljevstvo Krista Kralja u kojem će biti nagrađeno svako plemenito djelo i svaka strpljivo podnesena patnja”, naglasio je predslavitelj.

„Svaki kršćanski mučenik je svjedok ljubavi. Dokazuje na najizrazitiji način koliko voli Onoga za kojega živi i ono (za) što živi. Svjedoči koliko se s time suživio, da je ‘sav u tome’ (1 Tim 4, 15), te je spreman za to i umrijeti. Jer kako bi netko stavio svoj život na kocku za nešto što već nije dio njegova života i što je zavolio više od svega? Život se žrtvuje samo za ono što se voli. Mučeništvo je završni amen mnogih ranije u životu izrečenih neka mi bude. Pečat vlastitom krvlju stavlja se na vrijednosti za koje se do tog trenutka živjelo, a sada se za njih umire”, rekao je vlč. Zohil, zaključivši: „Svaka palma mučeništva niče, raste i sazrijeva u tišini i skrovitosti svakodnevnog života. Mučeništvo nužno zahtijeva pripremu i rast, do zrelosti. Znala je sv. Foška da ljubav, od Boga primljena, treba biti darovana drugima. Samo tada ona raste i umnaža se. Snagom te ljubavi nadvladala mučeništvo kojem je bila podvrgnuta”.