Vrboska, (IKA) – Blagdan sv. Lovre, đakona, mučenika i zaštitnika, 10. kolovoza svečano je proslavljen u Vrboskoj na otoku Hvaru. U nazočnosti brojnih domaćih vjernika, župljana okolnih župa i turista koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je mladomisnik Ivan Jurin. Uz župnika Emila Pavišića koncelebriralo je više svećenika, među kojima i generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić te brački dekan i župnik Supetra don Toni Plenković. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači pod ravnanjem profesorice Marice Fabrio i uz orguljsku pratnju Stipe Bogdanića.
Mladomisnik Jurin istaknuo je u propovijedi kako je Crkva prije pedeset godina, na Drugom vatikanskom koncilu, svečano izjavila da “radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu”. Upitno je koliko ta izjava nalazi odjeka u srcima današnjih Kristovih učenika, kršćana. U srcu sv. Lovre, đakona u Rimu, potpuno je odjeknula. Naša veličanstvena slavlja i prekrasne crkve, naši toliki, uistinu lijepi običaji i slavna povijest jedinstvene su dragocjenosti i velike vrijednosti. Ali, blago Crkve je čovjek siromašan koji je u nemogućnosti pribaviti ono osnovno za obitelj; čovjek radnik koji gubi sva prava; čovjek bolestan, napaćen, pritisnut tjelesnim, duševnim, psihičkim ili fizičkim problemima; čovjek izranjen, neshvaćen, izgubljen, odbačen od društva; čovjek malen, prezren, neupotrebljiv za visoke i umišljene ciljeve društva; čovjek grešan, čovjek koji je pokleknuo pod teretom života; čovjek bez smisla, bez obzora života; čovjek koji traži malo ljubavi i prihvaćanja, čovjek koji iz dubine bića čezne za Bogom. To nam svjedoči Lovrino mučeništvo.
A mučenik-svjedok nije samo onaj koji je jednom prolio krv za Istinu. Svjedok je prije svega onaj koji vidi ne samo kako pšenično zrno njegova života mora pasti na zemlju, umrijeti i donijeti plod. On ne vidi samo kako je u sjemenu nazočna čudesna Božja snaga kojom se rađa život. Svjedok vidi i na koju zemlju to zrno mora pasti kako bi donijelo plod. Sv. Lovro je otkrio da je to zemlja konkretnog čovjeka, zemlja konkretnih potreba i problema u kojima se guše naši suvremenici koji ne nalaze izlaza. Svjedok Kristov vidi da je izlaz u služenju, u potpunom sebedarju, u besplatnom darivanju života koji je tek tako moguće sačuvati za život vječni. Lovro je to otkrio kao đakon, služitelj euharistije. Otkrio je Crkvu milosrđa. Tko prepoznaje Crkvu milosrđa – postaje sposoban brinuti se za svoje bližnje. Tko u Crkvi pronađe Boga koji je postao sluga nama, siromasima – postaje sposoban ono malo što ima – darovati. I tada vidi kako Bog umnaža i dijeli. Jedino nas Bog, koji se u Isusu Kristu pokazao milosrdan prema malenima i siromašnima, bolesnima i grešnima, potlačenima i izmučenima – može učiniti milosrdnima, zaključio je vlč. Jurin.
Na kraju misnog slavlja kroz mjesto je prošla tradicionalna procesija s moćnikom i kipom sv. Lovre koji su nosili članovi Bratovštine Čudotvornog svetog križa. Nakon procesije mladomisnik Jurin nazočnima je udijelio svoj mladomisnički blagoslov.