Pridvorje, (IKA) – U franjevačkom samostanu Sv. Vlaha u Pridvorju u nedjelju 18. rujna proslavljen je blagdan Uzvišenja sv. Križa. Svečano misno slavlje predvodio je mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, a koncelebrirali su fra Ivo Kramar, predstojnik samostana Sv. Vlaha u Pridvorju, mr. don Josip Mazarekić, dekan Konavoskog dekanata, fra Veselko Grubišić, gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku, don Stipo Miloš, župnik župe sv. Srđa i Baha Pridvorje, don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole Čilipi, i fra Mario Šrktić, župni upravitelj župe sv. Jurja Stravča.
Na početku misnog slavlja predstojnik Kramar zahvalio je generalnom vikaru Paliću što je pristao predvoditi slavlje te pozdravio sve okupljene svećenike i konavoski puk.
U propovijedi generalni vikar Palić rekao je kako Bog ljubi čovjeka i da Isus na svijet nije došao kako bi sudio već kako bi spasio svijet, te da kršćani kao znak spasenja prepoznaju križ na kojem je Krist pokazao kako poniznošću i poslušnošću doći do spasenja. Dodao je kako je Kristov križ poseban jer je znak spasenja, otkupljenja, ali i znak smisla “u kojem svi naši križevi imaju smisao”. Propovjednik se osvrnuo kako danas ljudi imaju različite stavove o odnosu prema križu. Rekao je da “sve više živimo u svijetu u kojem se uči da patnju treba odstraniti te da lice bez bora i patnje predstavlja ideal”. “Na blagdan Uznesenja sv. Križa upiremo pogled u onoga čije je čelo bilo okrunjeno trnovom krunom, čiji lik nije nalikovao čovječjem od muke, boli, patnje i poniženja. Je li zbog toga danas kršćani slave ideal muke mučeništva? Ne. Isus je rekao da je došao kako bi dobili život te da ga živimo u punini”, pojasnio je.
Mons. Palić zapitao je dalje vjernike zbog čega onda imamo križ u vjeri, križ koji simbolizira bol, patnju i poniženje. Kako bi bolje objasnio vjernicima je kroz liturgiju Velikog petka ispričao kako “tada kad gledamo i dotičemo križ sudjelujemo u Isusovoj smrti te da se radujemo jer vjerujemo u spasenje koje nam je Krist na križu zaslužio”. Istaknuo je kako je razlika između Velikog petka i blagdana Uzvišenja sv. križa u tome da “kad slavimo Veliki petak onda znamo da će Krist za dva dana uskrsnuti i da nam to daje nadu, a kad slavimo Uzvišenje sv. Križa da želimo taj znak Božje ljubavi staviti pred svoje oči i da želimo u tom znaku prihvatiti i sve svoje križeve”. “Današnji blagdan i današnje razmišljanje o križu poziva nas ne da samo gledamo križ nego i onoga koji visi na križu. Kako će apostoli reći, početnika i dovršitelja naše vjere”, rekao je propovjednik.
Generalni vikar upozorio je kako gledanje u križ i u Isusa na križu “može nekad u nama izazvati nelagodu, osobito danas kada je većina ljudi navikla na uspjeh, bez trpljenja”. Propovjednik je istaknuo kako križ možda naočigled nema nikakve veze s uspjehom ali: “Križ znači trpljenje, tugu i potrebu. Sve je to ono što mi u svakodnevnici doživljavamo. Ali upravo gledajući u križ i u Krista mi to svoje trpljenje, tugu i potrebu sjedinjujemo s Isusovim Križem, i na taj način naša tuga, trpljenje i potreba bivaju preoblikovani u jedan drugi uspjeh”. Na kraju propovijedi još jednom je ponovio kako je “znak našega spasenja Isusov križ”, ali i da “Isus na svijet nije došao suditi mu već spasiti ga”.
Na kraju mise krenula je procesija s raspelom od samostana do kapele Sv. Križa i natrag gdje je ispred samostana mons. Palić okupljenima podijelio blagoslov.
Raspelo koje se nosi u procesiji posebno je po tome jer je u Pridvorje doneseno iz franjevačkog samostana na otoku Daksi. Kada su Francuzi 1806. godine zauzeli samostan i pretvorili ga u tvrđavu i arsenal, franjevci su to raspelo prenijeli u Dubrovnik, a potom u Pridvorje gdje se nastavilo razvijati osobito štovanje ovoga križa. Mnogi vjernici i danas pred ovim križem obavljaju svoje zavjete i dobivaju razne milosti, a ono im je i poticaj za pomirenje s Bogom. Smatra se da je pred ovim križem u 17. stoljeću veliki Ivan Gundulić, za vrijeme višednevnih duhovnih vježbi koje je obavljao u samostanu na Daksi, ispjevao poemu “Suze sina Razmetnoga” na temelju evanđeoske prispodobe o Milosrdnom Ocu. Križ je u Svetoj 1933. godini bio nošen kroz cijele Konavle, a u Godini vjere prigodom uskrsnih ispovijedi donošen je u matične crkve.