1. “Vidjesmo zvijezdu njegovu na Istoku pa dođosmo pokloniti mu se.”
Danas slavimo svetkovinu Bogojavljenja, spasiteljski susret Sina Božjega koji je postao čovjekom sa svim narodima svijeta kojih su Mudraci znakoviti predstavnici.
Pred Djetetom Isusom, priznatim za očekivanog mesijanskog kralja, oni se pokloniše iskrenim poklonom i priniješe simboličke darove: zlato, tamjan i smirnu (usp. Mt 2,11).
Poput njih, svatko je od nas danas pozvan obnoviti, pred utjelovljenom Riječi, osobni čin vjerničkog prihvaćanja, prinoseći ne toliko materijalna dobra, koliko sami sebe kao žrtvu svetu i njemu milu. Eto, naime, duhovnog bogoštovlja koje je On započeo svojim dolaskom među nas (usp. Rim 12,1). I upravo zahvaljujući tom svakodnevnom osobnom žrtvovanju, kršćanin postaje, u svijetu i za svijet, znak novog čovječanstva Kristom otkupljena, svjedok otajstva ljubavi koje slavimo u Božiću.

2. Predraga braćo i sestre! Današnja svetkovina neka učini da svi vjernici budu hrabri navjestitelji Kristova Evanđelja i radosni misionari njegove spasiteljske poruke. Gdje se ukorjenjuju mržnja i neprijateljstvo, neka znaju donijeti ljubav i bratstvo; gdje je život ozbiljno ugrožen, neka budu spremni hrabro ga braniti; gdje je mržnja i potiskivanje na rub društva, neka nastoje pružiti oproštenje i prihvaćanje; gdje su nesuglasice, nepravde, podjele i nasilja, neka šire mir i pravednost.
To je prava pohvala slave koja se očitovala u utjelovljenoj Riječi. To su znaci nade koju svijet očekuje i zahvaljujući kojima se Gospodin može susresti, prepoznati i častiti. U službu tako odgovornog poslanja pozvani su naročito četrnaestorica novih biskupa koje sam danas s radošću posvetio u bazilici sv. Petra. Pozdravljam ih bratskom ljubavlju i ponovno im želim da znaju neumorno naviještati Evanđelje, dovodeći božanskom Otkupitelju, neumornom ljubavlju i velikodušnošću, sve one koji su povjereni njihovoj pastirskoj brizi.

3. Svetkovina Bogojavljenja gotovo naravno svraća naše misli braći kršćanskog Istoka, katolicima i pravoslavnima, koji danas slave svetkovinu Božića.
Neka nas božićno otajstvo sve dublje sjedinjuje u jedinstvenom himnu zahvale u slavu Sina Božjega, rođena za nas od Djevice. Zajedničko promatranje Spasitelja, kojeg je očitovala betlehemska zvijezda, neka pomogne vjernicima osnažiti veze dijaloga i jedinstva. Ekumenska zadaća je izazov svim kršćanima našega vremena.
Naraštaji trećeg tisućljeća, doista, očekuju prihvatiti upravo u toj zajedničkoj čežnji za jedinstvom znak nade za budućnost. I dužnost je vjernika upraviti ljudima “riječ sloge…koju proglašuju braća koja se ljube i zahvaljuju za bogatstva koja si uzajamno daruju” (Orientale lumen, br.28).
Marija, “Majka zvijezde koja ne zalazi”, “istok Sunca slave” (usp. ondje), neka svima pomogne u toj zajedničkoj zadaći, pružajući nam uvijek nježno plod svoje utrobe, Isusa, jedinog Otkupitelja čovjeka.