Tema kateheze: Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

1. Gospodin je osnovao “jednu” i “jedinu” Crkvu: ispovijedamo to u nicejsko-carigradskom vjerovanju: “Vjerujem u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu”. “Ipak”, podsjeća Drugi vatikanski sabor, “mnoge kršćanske zajednice predlažu same sebe ljudima kao pravu baštinu Isusa Krista; svi uistinu tvrde da su Gospodinovi učenici, ali su nesložni u mišljenjima i hode različitim putovima, kao da bi i sam Krist bio podijeljen” (Unitatis redintegratio, 1).
Veliki je dar jedinstvo. Taj dar, međutim, nosimo u krhkim i lomljivim glinenim posudama. Koliko je realistična ta tvrdnja pokazuju nedaće kroz koje je prošla kršćanska zajednica tijekom stoljeća.
U snazi vjere koja nas ujedinjuje, svi mi kršćani smo dužni, svatko prema svom pozivu, ponovno uspostavljati jedinstvo, dragocjenu “baštinu” koju nam je Krist ostavio. Moramo se čista i iskrena srca neumorno zalagati u toj evanđeoskoj zadaći. Molitvena osmina za jedinstvo kršćana doziva nam u svijest tu temeljnu zadaću i pruža nam mogućnost da molimo u zboru vjernika pojedinih Crkava i crkvenih zajednica, kao i na zajedničkim susretima katolika, pravoslavnih i protestanata, da bi jednog glasa i jedne duše molili za dragocjeni dar punog jedinstva.

2. “To pak blago imamo u glinenim posudama” (2 Kor 4,7). Sveti Pavao to kaže u vezi s apostolskom službom, po kojoj se među ljudima pronosi sjaj evanđelja, te opaža: “Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa” (isto, 5). On poznaje težinu i teškoću evangelizacije, kao i ljudsku slabost; podsjeća da se blago povjerene nam kršćanske kerigme u “glinenim posudama” prenosi krhkim sredstvima, “da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas” (isto, 7). I nijedan neprijatelj neće nikada uspjeti zatrti navještaj evanđelja, niti ušutkati apostolov glas: “U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni” (r. 8); “…mi vjerujemo – dodaje on – pa zato i besjedimo ” (r. 13).

3. Na Posljednjoj večeri Isus moli za svoje učenike, “da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17,20-21). Jedinstvo je, dakle, “blago” koje im je darovao. Blago koje pokazuje dvije osobite značajke: s jedne strane jedinstvo izražava vjernost evanđelju, s druge, kao što je sam Gospodin naznačio, predstavlja uvjet da svi uzvjeruju da je On poslan od Oca. Jedinstvo kršćanske zajednice je, prema tome, upravljeno naviještanju evanđelja svim narodima.
Unatoč njegovoj uzvišenosti i veličini, taj dar zbog ljudske slabosti nije potpuno prihvaćen i vrednovan. U prošlosti su odnosi među kršćanima ponekad bili označeni protivljenjem, a u nekim slučajevima čak uzajamnom mržnjom. Sve to – kako je s pravom podsjetio Drugi vatikanski koncil – predstavlja “sablazan” svijetu i “šteti” naviještanju evanđelja (usp. Unitatis redintegratio, 1).

4. Da! Dar jedinstva je sadržan u “glinenim posudama”, koje se mogu razbiti i zbog toga se traži najveća moguća pažnja. Nužno je gajiti među kršćanima zauzetu ljubav da bi se prevladale nesloge; treba uznastojati da se prevlada svaka prepreka neprestanom molitvom, ustrajnim dijalogom i bratskom i konkretnom suradnjom u prilog najsiromašnijih i najpotrebnijih.
Težnja za jedinstvom mora se odražavati u svakodnevnom životu Crkava i crkvenih zajednica, kao i u životu pojedinih vjernika. U tom pogledu, čini mi se korisnim predložiti zajedničko razmišljanje o službi rimskog biskupa, koji je postavljen kao “trajni i vidljivi princip i temelj jedinstva” (Lumen gentium, 23), radi “pronalaženja takva oblika vršenja primata, koji bi se otvorio novoj situaciji, ne odričući se nikako bitnoga u tom poslanju” (Ut unum sint, 95). Neka Duh Sveti prosvijetli pastire i teologe naših Crkava u tome strpljivom i zasigurno plodonosnom dijalogu.

5. Šireći pogled na cjelokupnu panoramu europskog kontinenta, osjećam da moram zahvaliti Gospodinu za do sada prijeđeni put, kako zbog kvalitete bratskih odnosa uspostavljenih među različitim zajednicama, tako zbog plodova postignutih u teološkim dijalozima, različitim po njihovim oblicima i razinama. Možemo reći da su kršćani danas bliži i solidarniji jedni s drugima, premda put k jedinstvu ostaje i dalje strm, s preprekama i tjesnacima. Slijedeći put koji je pokazao Gospodin, oni kroče naprijed s povjerenjem, jer znaju da ih prati, kao i učenike iz Emausa, uskrsli Gospodin ka cilju punoga crkvenog zajedništva, koji vodi potom zajedničkom “lomljenju kruha”.

6. Draga braćo i sestre! Sveti Pavao nas poziva na budnost, ustrajnost, pouzdanje, što su neophodne dimenzije ekumenskog zauzimanja. S tim ciljem obraćamo se ujedinjeni Gospodinu u ovoj “Molitvenoj osmini” zazivom preuzetim iz za tu prigodu pripremljenih materijala: “Oče naš, unatoč našoj slabosti, učinio si nas svjedocima nade, vjernim učenicima svojega Sina, koji u skeptičnome i uznemirenom svijetu želi očitovati svoju pobjedu. To blago mi imamo u glinenim posudama, a bojimo se da ćemo posustati pred licem patnje i zla. Ponekad čak i sumnjamo u moć Isusove riječi kada kaže #!da svi budu jedno#!. Povrati u nas znanje o toj slavi koja sja na licu Kristovu kako bismo svojim djelima, predanošću i čitavim životom naviještali svijetu da On živi i djeluje među nama”. Amen.