Zagreb, 7. 12. 2001. (IKA) – “Cijela je Wiesnerova lirika svojevrsna mistična svečanost, idiličnih tonova, bez trzaja, grčeva i lomova, skrušena, mirna i tiha. Osjećaj vlastite neznatnosti pred veličanstvom posvećenosti prirode i svijeta – svega onoga što ga okružuje. Nipošto to nije deprimantna lirika, prije bi se moglo reći da pobožanstvenjuje i uznosi vedrom blagošću i smiruje svaku dihotomiju. To nije lirika sumnje i nesnalaženja, to je lirika iznikla iz čiste čežnje za mirom i spokojnošću – idealima kojima je Wiesner bio do kraja predan”, ističe urednik Božidar Petrač u pogovoru izabranih pjesama Ljube Wiesnera naslovljenih “Blago veče” koje je objavila nakladnička kuća “Kršćanska sadašnjost”. Knjiga donosi djela iz antologije “Hrvatska mlada lirika”, potom iz dvije Wiesnerove knjige “Pjesme” te nekoliko pjesama neuvrštenih u zbirke.
Ljubo Wiesner rođen je 2. veljače 1885. u Zagrebu. Radio je kao novinski korektor, feljtonist, organizator, nakladnik i urednik časopisa “Sutla”, “Grič”, “Kritika” i “Savremenik”. Početkom Drugog svjetskog rata radio je u Hrvatskomu izdavalačkom bibliografskom zavodu. Od 1948. boravio je u Zavodu sv. Jeronima u Rimu te je radio na Vatikanskoj radiopostaji za hrvatske emisije. Duševno rastrojen i bolestan umro je 3. kolovoza 1951. u Rimu. (i12175hr/kj)