Nova Gradiška, (IKA) – U povodu blagdana sv. Terezije Avilske požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 16. listopada slavlje blagoslova crkve Sv. Terezije Avilske u Novoj Gradiški. Taj je grad osnovan sredinom 18. stoljeća tijekom obnove Slavonije nakon oslobođenja od Osmanlija, vojnih i drugih reformi koje je provodila bečka carica Marija Terezija. Njezinom zaslugom izgrađena je godine 1765. u Novoj Gradiški i crkva kojoj je za naslovnicu postavljena svetica njezina krsnog imena. Izgradnjom velike župne crkve u Novoj Gradiški početkom 19. stoljeća, crkva Sv. Terezije nije više imala svoje početno značenje, ali je kao povijesno-kulturni spomenik ostala prepoznatljiv znak toga grada. Crkva je bila zapuštena a 1991. su je gađali pobunjeni Srbi. Od 1994. postupno je obnavljana izvana i iznutra uz pomoć Ministarstva kulture, Grada i Župe Bezgrešnog začeća u Novoj Gradiški te je po završetku radova ponovno zasjala ljepota njezine kasnobarokne arhitekture s jedinstveno oblikovnom kapom zvonika, i skladan liturgijski prostor. Na obavljene radove podsjetio je u uvodnoj riječi župnik Perica Matanović.
Biskup Škvorčević u pozdravu je istaknuo kako slavlje u požeškoj katedrali Sv. Terezije prethodnoga dana i blagoslov novogradiške crkve iste svetice povezuju povijesne okolnosti te nastojanja oko duhovne izgradnje ljudi na tim prostorima nakon Osmanlija. Dodao je kako se u ono vrijeme zaslugom i marom brojnih javnih dužnosnika i drugih ljudi s određenom jasnoćom i odlučnošću izgrađivao naš duhovni i kulturni identitet s kojim nam se ponositi i svjedočiti ga u trenutku ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Požegu i Novu Gradišku vežu zajednički korijeni vjere koji su se živjeli tijekom stoljeća pod zaštitom velike sv. Terezije, ali da je uzdignućem požeške svetičine crkve na čast katedrale ta povezanost postala eklezijalno još snažnija. Poželio je vjernicima Nove Gradiške da u obnovljenoj crkvi Sv. Terezije po njezinu zagovoru i pomoći trajno otkrivaju čovjekovu veličinu u dostojanstvo u Bogu te da u njoj trajno duhovno rastu. Zahvalio je svima koji su pomogli obnovu crkve.
Biskup je potom blagoslovio vodu i njome poškropio vjernike na spomen krštenja, a zatim crkvene zidove i predmete. U homiliji, polazeći od naviještene svetopisamske riječi, biskup je progovorio o mudrosti pojedinih vladara tijekom povijesti, koji su s razumijevanjem za čovjeka kao duhovno biće nastojali služiti njegovoj cjelovitoj osobnoj promidžbi, izgrađujući i crkve kao mjesto njegova duhovnog uzdizanja. Istaknuo je kako trenutačno u Hrvatskoj većina javnih dužnosnika nema dovoljno osjećaja za tu ljudsku dimenziju te je ona gotovo potisnuta s javne scene, pa i u samom Hrvatskom saboru. Tumačeći evanđeosku riječ “Dajte caru carevo a Bogu Božje”, biskup je među ostalim istaknuo kako je Isus obrazložio legitimnost plaćanja poreza carevom slikom otisnutom na novcu, ali da je ujedno podsjetio kako je u ljudsko biće utisnuta Stvoriteljeva slika, te da on pripada Bogu. Dodao je da je čovjek upravo zbog svoje najdublje povezanosti s Bogom nesretan dok se s njime ne susretne u dubini svoje jedinstvene i neponovljive osobe te živi posvemašnju oslonjenost na njega i predanje poput sv. Terezije, koja je znala ponavljati “Solo Dios basta”, samo je Bog ljudskom srcu dovoljan.
Biskup je zamolio sv. Tereziju da u svojoj novogradiškoj crkvi pomogne vjernicima uzdizati dušu Bogu i u njemu pronalaziti svoju sreću. Prije prinosa darova blagoslovio je oltar na kojem je prvi puta nakon sedamnaest godina slavljena sveta misa.
Crkva će služiti prvenstveno molitvenim zajednicama novogradiške župe te za održavanje koncerata sakralne glazbe na obnovljenim orguljama, a sakristija za izložbe sakralnog slikarstva.