Kaniža, (IKA) – Predvodeći misno slavlje na Dušni dan, u četvrtak 2. studenoga, župnik župe Šumeće i Kaniža vlč. Stjepan Sokolović blagoslovio je obnovljenu kapelu Sv. Tekle, sagrađenu 1905. godine na starom groblju u Kaniži kod Slavonskog Broda. Sretni su Kanižani što, uz sada lijepo obnovljenu kapelu, imaju i kip sv. Tekle: tirolski stil nabavljen iste godine kada je sagrađena kapela. Posjeduju također i sliku sv. Tekle, koja je uramljena i sačuvana. Zauzimanjem župljana i financijske pomoći Mjesne zajednice Kaniža te općine Bebrina uz kapelu je obnovljen i sav namještaj u njoj.
Blagoslivljajući tijekom mise obnovljenu kapelu, župnik Sokolović blagoslovio je i spomen obilježje sumještanima – obitelji Blažanović, koje su tadašnje vlasti nasred sela 3. veljače 1947. godine pobili pod optužbom da surađuju s ustašama. Taj nemili događaj pamte stariji Kanižani, jer su po naređenju vlasti svi iz sela morali gledati taj strašan zločin. Pobijene su zakopali u jamu blizu kapele, ne zna se točno gdje, te do sada nisu imali nikakvog obilježja.
Želja je župljana i župnika Sokolovića na 70. obljetnicu njihova ubojstva dati im zasluženo obilježje. Tako su ga s ispisanih imenima svih pobijenih postavili na obnovljenu kapelu, koja je, znakovito također posvećena jednoj mučenici sv. Tekli iz Ikonije – suradnica sv. Pavla.
Oslikavajući njezin život i djelo, župnik Sokolović istaknuo je kako se štovanje te mučenice prvih kršćanskih vremena brzo raširilo, najprije na istoku, a onda i na zapadu. U Seleukiji je najveće svetište posvećeno njoj, a u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj mnoge su crkve i kapele posvećene upravo njoj. „Među njima je i naša kapela, koja danas ima poseban sjaj, jer osim što nosi ime velike mučenice znakovito od sada će nas podsjećati da molimo za naše nevino ubijene mještane, kojima smo barem o njihovoj 70. obljetnici mučeničke smrti postavili spomen obilježje”, rekao je župnik, dodavši kako se o tragediji obitelji Blažanović koja je u Kanižu doselila iz odvoračke župe nije smjelo govoriti, tek je opširnije o tome 2013. u časopisu „Marulić” zapisao Jozo Erpačić.
Tako autor navodi da Ivan Blažanović nije htio položiti zakletvu u vojsci, nego je dezertirao. Kada ga je vojska pronašla u roditeljskoj kući u Kaniži došlo je do pucanja i Ivan je ubio kapetana, nakon čega su cijelu njegovu obitelj izveli na Matnik pod jedan jasen i 3. veljače, na blagdan sv. Blaža, 1947. godine sve pobili. U zaprežnim kolima odvezli su ih na groblje i zakopali u zajedničku grobnicu. Izdana je zabrana da nitko ne smije ići na grob, u protivnom bit će ubijen. Tadašnji župnik Ivan Rogoz je ipak išao izmoliti pogrebne molitve. Kada je to Udba saznala tajno su ga osudili na smrt. Dok je stajao u župnom stanu u Šumeću u njega su kroz prozor pucali pogodivši mu rame. Preživio je, ali se lijevom rukom nije mogao služiti.
Do danas nitko ni za atentat na župnika Rogoza niti za smrt obitelji Blažanović nije odgovarao. Kako su svi iz obitelji Blažanović ubijeni, a u Kaniži nisu imali ni bližih ni daljnjih rođaka ostali su do danas bez ikakvih obilježja. No, stanovnici Kaniže pamte taj događaj i stoga su spomen obilježjem svojim pobijenim sumještanima ispunili svoju kršćansku dužnost barem o njihovoj 70. obljetnici stradanja.

.