Split, (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na misnom slavlju sa svećenicima i vjernicima laicima-suradnicima u Ordinarijatu posvetio je 28. studenoga oltar te blagoslovio kapelu i svetohranište u obnovljenoj zgradi nadbiskupije. Kapela se nalazi na izvornom mjestu, gdje je bila i prijašnja, što se vidi po posebno urešenoj apsidi na fasadi istočne strane Biskupske palače sagrađene 1904., nacionalizirane 1945. a vraćene nadbiskupiji 1998. godine u povodu Papina pohoda Splitu.
Oltar i svetohranište radio je splitski restaurator Giuseppe Sava. Oltar je ukrašen likom Uskrsloga Krista. Dva anđela sa strana Uskrsloga su iz kapele Sv. Ivana Trogirskoga. Simboli evanđelista, koji se nalaze na stropu, uvećani su prikazi evanđelista s korskih sjedala, kao i kapituli stupovlja iz splitske su katedrale. Katedra – sedes je iz trogirske katedrale. Srebrno svetohranište izrađeno je u obliku splitske katedrale. Na njemu su prikazani likovi Uskrsloga Krista i Blažene Djevice Marije, apostola, sv. Ivana Krstitelja, sv. Dujma i solinskih mučenika.

“Složili smo se da ćemo ovu kapelu posvetiti apostolu Titu. Time ispravljamo jednu povijesnu nepravdu. Mnogi od nas ne znaju za sv. Tita, a toliko je prisutan u Novom zavjetu. Nazočan u prostorima i događanjima početaka Crkve kao jedan od apostola. Sv. Tit potječe iz poganske grčke obitelji, a obratio ga je sam sv. Pavao. To je najbliži i najvjerniji njegov suradnik. Bio je osoba velikih sposobnosti i povjerenja pa ga je Pavao s poslanicom poslao u Korint da ondje sredi crkvene prilike i organizira sabiranje milostinje za jeruzalemsku Crkvu. S Pavlom je pošao i na apostolski sabor u Jeruzalem”, rekao je nadbiskup Barišić i nastavio: “U Saloni je kršćanstvo ukorijenjeno zacijelo već u apostolsko doba. Apostol Pavao, naime, spominje da je njegov učenik Tit otputovao u Dalmaciju (2 Tim 4, 10); pa se pretpostavlja da je barem kraće vrijeme misionarski djelovao u njezinu glavnomu gradu Saloni. Titu, u pravome smislu, pripada ime apostol Dalmacije. Šteta je i nepravda da prvi vjesnik na ovim područjima nije dobio svoju crkvu. Zašto nije? Gledajući retrospektivno, Tit, Vespazijanov sin srušio je Jeruzalem i vjerojatno kršćanima onoga vremena nije bilo drago spominjati to ime, pa netko bio i svet. Na našim prostorima dogodila se slična situacija dvije tisuće godina kasnije. Iz tih razloga kao ni u ono vrijeme nije se posvećivala ni jedna crkva apostolu Titu. Možda nije vrijeme da mu se negdje na župi posveti crkva, ali je vrijeme da se ispravi povijesna nepravda, te mu se ovdje posveti kapela”.

Preko apostola Tita, Pavlova izaslanika u Dalmaciju, Hrvatska je ušla u Sv. pismo. Najstarija crkva u Hrvata tj. kršćanska zajednica u Saloni, osnovana je zahvaljujući upravo njemu.