U jutarnjim satima slavljena je misa u jurjevačkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koje je predvodio punitovački župnik doc. dr. Đurica Pardon.

Pozdravivši okupljene Jurjevčane, vlč. Pardon rekao je u homiliji: „Okupili smo se danas s posebnom željom i s posebnom namjerom – dati Gospodinu zahvalnost za živote pokojnih Stjepana i Zlatka Kolarik, a u isto vrijeme prisjetiti se svih trenutaka kada smo mogli činiti dobro, a nismo to učinili. Želim vas pozvati na dubok ispit savjesti. Trideset godina je od pogibije naših župljana. Nisu oni jedini koji su živote dali za našu domovinu, za nas. Nisu oni jedini koji su predali svoje živote na oltar domovine, na čast Bogu. Međutim, često se dogodi da, poput današnjih evanđeoskih likova, i mi vidimo i zaobiđemo. U prispodobi o Samarijancu daje nam se duboka pouka i današnje evanđelje nas poziva da budemo poput Samarijanaca jedni drugima, da budemo oni koji će vidati rane, liječiti ozljede i vraćati nadu u život. Odvažimo se i mi vidjeti i učiniti“.

Na kraju euharistijskoga slavlja župnik se zahvalno obratio članovima obitelji Kolarik prigodnim riječima: „Kada se tuga podijeli, ona se dvostruko smanji. Hvala vam što smo mogli zajedno dijeliti tugu i lakše je nositi. Svima koji su se potrudili da danas i ovaj dan na svečani način proslavimo i Bogu zahvalimo, neka bude na čast“.

Nakon mise vjernici su u procesiji otišli prema društvenome domu u Jurjevcu. Ispred doma otkrivena je i blagoslovljena spomen-ploča u čast braći Kolarik. Uslijedilo je otvorenje fotoizložbe „Đakovo i Đakovština u Domovinskom ratu“ te predstavljanje biografije „Braća Kolarik“. Obilježavanju ove obljetnice, uz Jurjevčane i članove obitelji pokojne braće Kolarik, nazočili su i članovi 122. brigade Hrvatske vojske.

Stjepan i Zlatko Kolarik rođeni su Jurjevčani i hrvatski su branitelji slovačkih korijena.

Stjepan Kolarik rođen je u Jurjevcu 6. kolovoza 1967. Bio je član 130. osječke brigade Hrvatske vojske. Ranjen je 11. travnja 1992. tijekom ratnih operacija na prvoj liniji obrane u okolici Osijeka. Umro je u 25. godini u osječkoj bolnici u noći 11./12. travnja u 00:30 sati.

Zlatko Kolarik rođen je 23. rujna 1971. u Jurjevcu. Godine 1992. dobrovoljno se pridružio 122. đakovačkoj brigadi Hrvatske vojske. U Posavini je 11. srpnja oko 22:00 sati, za vrijeme držanja noćne straže, pala granata na rub rova te ranila Zlatka i trojicu njegovih suboraca. Ranjeni borci prevezeni su u đakovačku bolnicu. Zbog teških ozljeda, Zlatko je umro 12. srpnja u 00:30 sati u 20. godini života, točno tri mjeseca nakon pogibije starijega brata Stjepana. Tijela Stjepana i Zlatka počivaju na mjesnome groblju u Jurjevcu.