1. Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam u ozračuju Božićne radosti. Velik je razlog radosti i pozdrava. Bog Otac obdari nas svakim blagoslovom u Betlehemskom djetetu, svome Sinu rođenom od Blažene Djevice. Radosna vijest Neba pokreće nas i okuplja na slavlje raspjevanog Božića te nas potiče na zajedništvo i darivanje. Betlehemsko dijete, nebo ti daruje anđele, zemlja ti pruža svoje darove, a što da ti mi poklonimo? Poklanjamo Ti Majku Djevicu – kliče Istočna Crkva. „Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen…” (Gal 4, 4). „A djevica se zvala Marija.” (Lk 1, 27) Ona, blagoslovljena među ženama, od anđela je nazvana „puna milosti”. Zahvaljujući ovoj ženi koju je Gospodin uzdigao na najveće moguće dostojanstvo žene – Majke – Bogorodice, Bog je postao čovjekom da nas u svome Sinu obdari dostojanstvom sinova i kćeri Božjih.

2. Braćo i sestre, slavimo Božić – Božji dar u godini koju posvećujemo majkama i majčinstvu. Što bi bio Božić bez majke? Praznina. Tama. Majka je svjetlo koje nas obasjava, ognjište koje grije. Majka okuplja svoje sinove i kćeri; ona je središte oko kojeg se grade svi obiteljski odnosi. Majka je duhovno svetište – obiteljski hram. Svojom nježnošću, ljubavlju, pažnjom i sebedarjem gradi toplinu obiteljskog doma. Majka je svetinja – kraljica ljepote. Zato je svaka majka lijepa. Njezina ljepota izvire iz dubine srca, a očituje se u sjaju oka i milini lica. Optimizmom i vedrinom hrabri i nosi članove svoje obitelji. Majka je blagoslov za obitelj, a po obitelji blagoslov je za društvo i čovječanstvo.

3. Po ljepoti, Blažena Djevica Marija je iznad svih majki. Ona, milosti puna, je najuzvišenija Majka jer je njezina djevičanska ljepota Božje djelo. Marija ne blista zbog sebe same. Zamilovana je i osjenjena Duhom Božjim. Po bezgrješnoj ljepoti svijetu dolazi najuzvišeniji dar – Božić, Bog koji čovjekom posta, Spasitelj koji se u štalici rodi. Po novorođenom djetetu, Licu Božjeg milosrđa, otkriva nam se Bog Otac, ali nam se istovremeno objavljuje i sva istina o čovjeku. „…Na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko, stvori ih.” Bog je stvorio čovjeka, muškarca i ženu, na svoju sliku. Po izvješću Knjige Postanka stvorio ih je istovremeno (Post 1, 27); žena je radi muškarca, muškarac je radi žene. Blagoslovljeni su. I to ne bilo kako, već svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. Čovjek – slika Božja jest biće u odnosu. Ovaj odnos ne znači inferiornost, podčinjenost, otuđenost, već dostojanstvo osobe u različitosti koja se nadopunjuje. Stvoriteljeva zaštita različitosti i jednakog dostojanstva muškarca i žene, ako nije prisutna u našim konvencijama i deklaracijama, onda su ne samo pogrešne, već i opasne. Ovo biblijsko sjeme zaštite osobe u različitosti osoba jednakog dostojanstva treba klijati na svim poljima i u svim vremenima povijesnog rasta društva i ljudskog roda.

4. Nažalost, današnji mentalitet pruža nam drugačiju sliku odnosa muškarca i žene koja ide od podčinjenosti žene, prezira, podcjenjivanja, iskorištavanja koje dovodi ženu da niječe svoju ženstvenost pa do emancipacije koja ženu zatvara gotovo u samodostatnost. Grijeh je stvorio i stvara razdor i poremećaj odnosa muškarca i žene te je unio i unosi nasilne odnose. Nasilje je bezbožno, nehumano i opasno. Zabrinjavajuće je što ono postaje „kućno – domaće”, što ulazi čak i u najzaštićenije zajedništvo braka i obitelji. Egoizam je svojevrsno nasilje koje ponižava, napušta i na kraju vrijeđa dostojanstvo supruge, ali i supruga. Ako nasilje zahvati još i majčino krilo – utrobu, onda se ne može više graditi svijet mira i poštovanja života drugih. Ako ljudski život više nije siguran niti u majčinoj utrobi, gdje to drugdje može biti? Nije li i ovo strašni oblik nasilja nad ženom – majkom, kojega i sama žena prihvaća i čini nad samom sobom i svojim najuzvišenijim dostojanstvom – biti majkom? A Betlehemsko dijete u licu Marije i Josipa prepoznaje Očevu ljubav. Po njihovim rukama, malen i nemoćan, prima svaku sigurnost i zaštitu. U njihovom domu osjeća svu toplinu i radost. Betlehemska obitelj uzor je svih obitelji, a Marija i Josip su ostvarenje istinskog majčinstva i očinstva.

5. U Božjem planu žena je posebna i jedinstvena. Slika je Božja. Svaki pokušaj uspoređivanja žene s modelom muškarca pogrešan je, ograničen i suprotan Božjem planu. Žena se može uspoređivati jedino sa svojom iskonskom vrijednošću, s istinom po kojoj zna da je slika Božja, Božje ljubljeno i željeno stvorenje. Bog je otajstvo i u sebi ima i očinske i majčinske oznake. Žena – majka je, kao i muškarac – otac, slika Oca Nebeskoga, njegove nježnosti, ljubavi i milosrđa. Govoreći na naš ljudski način, za Boga bismo mogli reći da je i „otac” i „majka”. Prorok Izaija uspoređuje Boga s majčinskom ljubavlju kada kaže: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi i koja zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” (Iz 49, 15) Bog nas tješi poput majke koja tješi svoju djecu. Sam Isus govoreći o svom Ocu često upotrebljava sliku iz svakodnevnog života žene. Žena sa svojim osjećajima ljubavi, radosti, nježnosti, blagosti, nadanja i strpljivosti, najbolje može izraziti Božje milosrđe i blizinu prema nama. Žena – majka duboko očituje dokle dopire dobrota Oca Nebeskoga. Kao ona koju ljubav cjelovito prožima, majka ne djeluje zbog naredbe i računice, već iz ljubavi i darovanosti. Majka poput Boga ljubi i kada nije ljubljena. U darivanju novog života svojem djetetu ponavlja one iste riječi koje je Bog izrekao u stvaranju svakog čovjeka, a još i više u rođenju Betlehemskog djeteta: „Lijepo je da ti jesi! Ljubljen si! I to zauvijek!” Doista, majčina ljubav slika je utjelovljenje ljubavi Oca Nebeskoga.

6. U židovskoj subotnjoj liturgiji žena je palila i blagoslivljala svjetlo, simbol dara života. Ona je prenosila iskustvo objave, a suprug njezin sadržaj. O toj različitoj, ali povezanoj ulozi majke i oca u obitelji svjedoči nam i događaj Božjeg rođenja. Bog Otac povjerava svojega Sina Mariji i Josipu. Neizmjerna je važnost za svako dijete da bude voljeno i odgajano i od majke i od oca. Cjeloviti odgoj zahtjeva zajedništvo roditelja, i samo njihova uzajamnost do kraja upotpunjuje roditeljski odgoj. No, stvarnost nam pokazuje da u odgoju djece često nedostaje otac ili majka. Ima slučajeva hladnih i tamnih periferija. Ali i tamo i takvima dolazi Betlehemsko dijete. Nikoga ne odbacuje, sve prihvaća i svima nam poručuje da imamo Oca! Ljubav koja je u sebi i otac i majka. Zbog toga psalmist s pravom govori: „Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti.” (Ps 27, 10)

7. Nedostatak majke ili oca otežava cjeloviti odgoj. Betlehemsko dijete nije rođeno samo od jedne žene – majke, već je povjereno obitelji kako bi mogao rasti u „mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima.” (Lk 2, 52) Želio je poput nas ljudi biti čovjek. Na tom putu pratila ga je i „božanska blizina” po Marijinu majčinstvu i po Josipovu očinstvu. Obitelj je prva škola gdje se zajedničko dobro očituje i raste, gdje se događa preobrazba „ja” u „mi”; prijelaz od individualizma u zajedništvo koje nas otvara općem dobru. Između obitelji i društva postoji dodir i utjecaj, tako da u toj prirodnoj simbiozi granice skoro nestaju. Ipak se nadamo da će „vrata i prozori” obitelji odoljeti nekim izvanjskim pritiscima i navalama koji je obezvrjeđuju i u svojoj čudnoj viziji guraju u neobične i neprepoznatljive oblike zajedništva. Ako je obitelj duša društva, onda žena – majka, koja je duša u obitelji, duša je i društva.

8. Dragi roditelji, draga majko i oče, očinstvo i majčinstvo dva su lica jednog roditeljskog poslanja. To je i geslo našeg trogodišnjeg hoda za Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu – Solinu 15.-16. rujna 2018. Neka u vašem raspjevanom obiteljskom Božiću Betlehemsko dijete osjeti i prepozna Božju ljubav utjelovljenu u vašoj međusobnoj ljubavi. Mali Isuse, blagoslovi sve obitelji, sve žene, majke i očeve, a osobito blagoslovi žene koje u svome braku nisu mogle doživjeti radost majčinstva.

Draga braćo i sestre, želim vam sretan Božić i svakim blagoslovom, nebeskim i zemaljskim, ispunjenu novu 2018. godinu.

Vaš brat i nadbiskup Marin Barišić