Vitraje je darovao hrvatski general Ante Gotovina u ime Bratovštine sv. Ante Padovanskog u Pakoštanima čiji je član-brat i general Gotovina, u zahvalnosti svima koji su molili za njegovo oslobođenje iz haškog uzništva.

Potaknuvši da dobro koje činimo, činimo u ime Božje, nadbiskup Zgrablić je rekao: „Ti vitraji nisu samo umjetnički rad i ukras toj crkvi, nego otvorena knjiga u kojoj čitamo i u njima možemo pronaći važnu poruku. Da bi vitraji mogli doći do punog izražaja, nije dovoljno da budu vješto i nadahnuto naslikani umjetnikovom rukom, nego je važno da kroz njih prodire svjetlost. Vitraj bez svjetlosti gotovo neće doći do izražaja. Bit će poput zamućenog stakla kroz kojega ne možemo puno vidjeti“.

Nadbiskup je potaknuo da zamislimo kako je „naša duša poput prekrasnog vitraja čiji je stvaratelj najbolji umjetnik, od kojega nema boljega – sam Bog, naš Stvoritelj“.

„Imamo dušu, ali često živimo kao da je ona nevažna. Ne poznajemo svoju dušu jer u nju ne prodire dovoljno svjetla. No, upravo u našoj duši krije se nevjerojatno bogatstvo, čudo našeg života, najveća vrijednost i ljepota od koje veće ne možemo zamisliti ni poželjeti. Da bismo u duši doživjeli prekrasno skriveno blago, potrebno je da kao i kroz vitraj, u našu dušu prodire svjetlost“, rekao je mons. Zgrablić. Svjetlost koja obasjava dušu, da bismo u njoj mogli vidjeti vrijednost i ljepotu je riječ Svetog pisma.

„Pomoću Evanđelja doći ćemo do onoga koji je svjetlo od svjetla, Isusa Krista, koji obasjava našu dušu i cijelu vječnost. Vitraji su lijepi i dragocjeni u crkvi ne samo kao ukras, nego to je slika ljudske duše. Božja riječ za nas je svjetlo. Krist je za nas svjetlo. Kroz to svjetlo koje nas prosvjetljuje možemo spoznati ono što jesmo, našu nutrinu. Što budemo više spoznavali Boga, njegovu ljepotu, ono što on kao vrhovni umjetnik stvara, u Božjem svjetlu i otkrivajući Boga, mi istovremeno otkrivamo i sebe. Što postajemo bliži  Bogu, to postajemo bliži sebi. To je tajna koju možemo čitati u vitraju i daje duhovnu poruku koju možemo čitati u tom djelu, ne samo umjetničku poruku“, rekao je zadarski nadbiskup.

U kontekstu navještenog Evanđelja o susretu Isusa i Samarijanke u Samariji kao poganskom kraju, nadbiskup je rekao: „Isus ne dolazi samo u lijepe i radosne trenutke našeg života, samo kad činimo dobro. Nego i u teške, pogrešne, krive trenutke. Isus dolazi u naše podjele, naše slabosti, nemoći, nemoralnosti. Posjećuje nas i traži u našoj udaljenosti i izgubljenosti, dolazi tamo gdje se mučimo“, utješio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo da je najveći dar kojega tražimo već u našoj duši – Bog koji nam je bliži nego smo mi sami sebi. Potaknuo je da nam blagoslov vitraja bude poticaj za pogled u našu dušu, u najdublje dubine našeg bitka, kako bismo Gospodina radosno prihvatili i s njime zauvijek živjeli.

„Vitraj je umjetničko djelo. Ono što autor promišlja i proživljava u sebi, izriče na svoj umjetnički način. Ali, kod vitraja nije dovoljno da umjetnik samo daje sebe, nego kroz vitraj treba proći svjetlo. Kada kroz vitraj prođe svjetlo, on dolazi do pravog izražaja. To svjetlo vitraju daje njegov sjaj, ljepotu i veličinu“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da je umjetnost medij koji nam prenosi vrijednost koju je umjetnik duhovno doživio u sebi. Ljudski duh je kreativan za stvaranje u različitim oblicima umjetnosti.

Na vitrajima su oslikani sljedeći prizori: bl. Alojzije Stepinac, sv. Ante Padovanski, sv. Ivan apostol i evanđelist, Bezgrešno Srce Marijino, sv. Lucija, sv. Roko, Presveto Srce Isusovo, Gospa od Ružarija, sv. Juština, Duše u čistilištu, Presveti oltarski sakrament, sv. Mihovil, sv. Jeronim, sv. Josip, sv. Franjo Asiški, sv. Majka Terezija i trojica papa: sv. Ivan Pavao II., sv. Ivan XXIII. i sv. Pavao VI.

„Na vitrajima su oslikani sveci koji su poznati i časte se u našem narodu. Imamo pred očima one koji su Krista vjerno slijedili. Sveci su subaštinici Isusa Krista i izvanredni dobročinitelji“, rekao je mons. Zgrablić prije blagoslova škropljenjem vodom i kađenjem.

Tim misnim slavljem završene su i pučke misije koje je o. Ivan Ike Mandurić predvodio u župnoj crkvi u Pakoštanima od 9. do 12. ožujka. Nadbiskup Zgrablić zahvalio je za primljene milosti tijekom misija i za dar milosti potpunog oprosta za one koji su ispunili uvjete za taj čin, kojega je podijelio na kraju mise.

„Svaki naš grijeh je rana našoj duši. Kao što tijelo ima rane, i to mjesto nas boli, tako i duša ima rane od grijeha. Ispovijed zacjeljuje ranu, ali ostaje ožiljak na duši, kao što ožiljak nakon povrede ostaje na tijelu. Potpunim oprostom naša duša čisti se po zaslugama svetih. Milost potpunog oprosta je veliko blago koje Crkva ima i daruje ga nama kao dobra majka“, rekao je mons. Zgrablić i udijelio potpuni oprost svima koji su sudjelovali na misijama a ispovjedili su se, pričestili te je izmoljena molitva na nakanu Svetog oca.

Autor vitraja je Mirko Zubak, likovni umjetnik iz Zagreba. Zahvalio je za iskazano povjerenje, generalu Gotovini što ga je odabrao da to radi i među suradnicima osobito Stjepanu Franiću. Vitraje je slikao dvije godine, bilo mu je zahtjevno, a najzahtjevnije mu je bilo naslikati vitraj Srca Marijina. Stjepan Pranjić i njegovi djelatnici postavili su vitraje na visoke prozore crkve.

Pakoštanski župnik don Jerolim Lenkić zahvalio je Zubaku na predanosti u radu. Istaknuo je da se iznad vitraja Srce Marijino nalazi vitraj bl. Alojzija Stepinca, što je i simbolično jer se Stepinac osobito utjecao zagovoru Majke Božje.

Zahvalio je generalu Gotovini na daru istaknuvši njegovu poniznost i samozatajnost koje izražava i čineći dobročinstva. U daru vitraja dijelom je sudjelovao i brigadir HV-a Ante Filipović, koji je tu potrebu osjetio kad je saznao za nakanu generala Gotovine da daruje vitraje.

Na kraju mise, prisutnima se obratio Ante Žoni Maksan, poglavar bratovštine sv. Ante Padovanskog koja je među najsnažnijim bratovštinama u Europi.

„S darom vitraja general Gotovina izrekao je zahvalu ne samo župi Pakoštane, nego i svim vjernicima i zajednicama koji su molili za njegovo oslobađanje iz Haaga i za njegovo zdravlje. Jer ne može svakome pružiti ruku na cesti i reći ‘Hvala što si molio za mene’. Ovo je učinjeno na način da se kaže ‘Hvala svima koji su molili za moje oslobađanje, hvala svima za oslobađanje hrvatske države’“, istaknuo je Maksan, brigadir pukovnik HV-a.

Naime, osobito u Zadarskoj nadbiskupiji, na organiziran i redoviti način u crkvi sv. Šime, potom u crkvi sv. Frane u Zadru, svaki utorak neki svećenici i puk molili su za oslobađanje generala Gotovine u sklopu molitvene inicijative ‘Krunicom za pravdu – molitva za nevino utamničene hrvatske generale“ tri godine prije njegove oslobađajuće presude 2012. godine.

„Na molitvu za generala bilo se okupljalo diljem Hrvatske. Neki nisu vjerovali da će biti oslobođen. Međutim, snagom molitve Bogu, Bog je dao slobodu i mir generalu Gotovini i hrvatskoj državi. Vitraji nisu samo donacija u ime bratovštine sv. Ante Padovanskog. To je i zahvala generala pukovnika Ante Gotovine i njegove obitelji svim vjernicima i vjerskim zajednicama širom Hrvatske i svijeta koji su molili za njegovo oslobađanje i njegovo zdravlje dok je bio u haškom zatvoru kao uznik za našu domovinu Hrvatsku. Hvala svima i u njihovo ime. Hvala Bogu – imamo slobodnu i dragu nam domovinu Hrvatsku. Hvala Bogu na snazi. Hvala, puče hrvatski i pakoštanski“, poručio je poglavar bratovštine Žoni Maksan.

Župnik Lenkić na misi je objavio da je Vijeće bratovštine odlučilo da su počasni članovi pakoštanske bratovštine sv. Ante Padovanskog brigadir HV-a Ante Filipović i mons. Želimir Puljić, umirovljeni zadarski nadbiskup.

O. Ivan Ike Mandurić proglašen je počasnim članom pakoštanske bratovštine Duše u čistilištu te je poglavar te bratovštine Ivan Čudina Mikić o. Iki dao prigodan dar, kojega je primio i nadbiskup Zgrablić.

Pakoštane su župa koja ima dugu tradiciju djelovanja muških i ženskih bratovština te je Maksan zahvalio pakoštanskim društvenicama Gospe od Ružarija, Sv. Lucije, Srca Marijina i Srca Isusova koje su očistile crkvu nakon radova i postavljanja vitraja i drugima koji su im se pridružili.

Nakon izlaska uz haškog zatvora, general Ante Gotovina sudjelovao je 27. studenog 2012. na misi u crkvi sv. Šime u Zadru u zahvali Bogu za njegovo oslobođenje i u sklopu inicijative zadarskih svećenika ‘Krunicom za pravdu – molitva za nevino utamničene hrvatske generale’.

Nakon te mise, general Gotovina je rekao: „Svatko ima neko svoje tajno oružje. Meni je to vjera. Kako sam izdržao 12 godina je duga priča. Zaboravljamo ružno, sjećamo se lijepog. A vjera je ta koja vodi, daje snagu, barem meni, tako to doživljavam. Stalno dolazimo Ocu i pitamo ga nešto, daj mi ovo, daj mi ono. Lijepo je, s vremena na vrijeme, doći kod njega, sjesti s njime i reći mu ‘Hvala’. Tako doživljavam ovu svetu misu“, rekao je tada Gotovina. Bio je zahvalan i fra Ivici Jurišiću koji je svakih 15 dana misu služio misu u Haagu za utamničene hrvatske zatočenike za koje je general rekao da su „jaki momci“.

Upitan što će novoga tražiti od Gospodina, general Gotovina tada je rekao: „Dao mi je puno, u miru sam. To su moji prijatelji, ja sam kao oni, oni su kao ja. Mi smo zajedno. Moramo vjerovati. Ja sam živio u mraku. I vjerovao sam. Trebate vjerovati kad je najteže. Nije uvijek lako, svaki dan. Ima dana kad ste pesimist, kad tražite što sa sobom. I pojavi se negdje tračak nade, neka svjetlost. Morate izdržati. Ja vjerujem da mi imamo puno karaktera. Svatko od nas na svoj način – Slavonac, Zagorac, Ličanin, Dalmatinac. Moramo vjerovati. Ne smijemo zaboraviti. Kada zaboravite nekoga, zaboravili ste sami sebe“ poručio je u toj zahvalnoj prigodi 2012. godine nakon mise general Ante Gotovina.