“Radujmo se u Gospodinu slaveći blagdan u čast Djevice Marije! Uznesenju se njezinu raduju anđeli i hvale Sina Božjega”! Tako današnje slavlje započima Sveta Crkva. Kako se ne bismo radovali, kad slavimo slavno uznesenje Marijino na nebo, svetkovinu njezinog završetka i blaženstva, proslave njezine bezgrešne duše i djevičanskog tijela, njezinog savršenog suobličenja uskrslom Kristu. – “To je blagdan koji pred Crkvu i čovječanstvo stavlja utješljivu sliku i dokaz ostvarenja konačne nade: takva cjelovita proslava ustvari jest određenje svih onih koje je Krist učinio svojom braćom, imajući s njima ´zajedništvo tijela i krvi`” (MC 6).

Čuli smo u današnjem evanđelju kako je Elizabeta pozdravila Mariju: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina” (Lk 1,41). To je blaženstvo odzvanjalo na nebu i na zemlji od naraštaja do naraštaja (usp. Lk 1,48), a na poseban način odzvanja u današnjem svečanom slavlju. Marija je blažena jer je odmah povjerovala Gospodinovoj riječi, jer je bez oklijevanja prihvatila volju Svevišnjega.

1. Blagdan proslave, radosti i molitve

Danas je dan slavlja, radosti i molitve. Danas slavimo, jer se u Mariji potpuno ostvaruje dinamika uskrsne tajne koja u Kristu ostvaruje svoju pobjedu na kojoj ćemo sudjelovati i mi. Današnja svetkovina za nas je ujedno svetkovina radosti koja se pretvara u izraze iskrene hvale začetniku njezine slave, Bogu Ocu i Sinu njegovu Isusu Kristu. Danas je dan molitve onoj koja nas na nebo uznesena i dalje zagovara, kao što kaže Koncil: “Ona naime nije napustila tu svoju spasonosnu zadaću, nego nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje nastavlja pribavljati darove vječnoga spasenja. Svojom majčinskom ljubavlju ona se skrbi za braću svoga Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu” (LG 62).

Uputimo svoju molitvu Nebeskom Ocu po zagovoru drage Gospe za cijeli svijet, za njegove potrebe, za Crkvu, naročito za nas ovdje i za naš narod, napose za naše obitelji. Prošle godine na današnji dan proglasili smo Godinu obitelji u našoj biskupiji đakovačkoj i srijemskoj, sada nadbiskupiji đakovačko-osječkoj, zato i danas naše misli idu u naše domove, u obitelji.

2. Molitva za naše obitelji

Molimo za naše obitelji; za sve obitelji naše nadbiskupije i cijeloga svijeta. Napose želimo moliti za obitelji koje trpe zbog nutarnjih podjela i napetosti, zbog djece koja su u poteškoćama. Mnoge su obitelji u materijalnim i duhovnim poteškoćama. Molimo za obitelji koje muči nezaposlenost, koje još uvijek žive u izbjeglištvu, koje nemaju kuće ili stana, koje imaju bolesnog člana ili im je netko u nevolji. Svima onima koji trpe ili se nalaze u poteškoćama želimo izraziti u ovome trenutku svoju solidarnost.

Molimo i za zaručnike koji se pripravljaju na ženidbu, da im Gospodin udijeli milost, da shvate veliki dar što im ga je Gospodin dao, kad je u njihova srca, snagom svoga Duha, usadio ljubav i osnažio njihovu odluku, te da trajno uzmognu živjeti ljepotu i uzvišenost bračne vjernosti i plodnog obiteljskog zajedništva te bračne i obiteljske vrednote svjedočiti hrabro, čisto i dosljedno.

Molimo i za one mlade koji bi htjeli sklopiti brak, ali ne mogu jer nemaju posla ili nemaju svoje kuće ili stana. Možemo zamisliti kakve ih teške nutarnje, moralne i socijalne poteškoće muče svaki dan.

Molimo da kršćanska zajednica i društvo budu prema tim mladima stvarno solidarni te se aktivno i zdušno založe kako bi im osigurali budućnost punu nade.

Molimo za naše društvo, za našu Domovinu, za one koji je vode da ozbiljno shvate kako jedan narod nema budućnosti bez zdravih i uspješnih brakova i sretnih obitelji. Molimo da u ime odgovornosti prema svome narodu kod glasovanja između Europe i obitelji, glasaju za obitelj, jer Europa bez obitelji iščezava.

3. Vođeni Božjom riječi

U otajstvo današnjeg blagdana i u otajstvo ženidbeno-obiteljskog života uvodi nas današnja Služba Riječi, koja neka bude vodič našega razmatranja.

Evanđelje nam iznosi jedan vrlo beznačajan događaj, tako skroman da se čudimo kako može sadržavati veliko otajstvo! Marija hiti da pomogne svojoj rođakinji Elizabeti koja će postati majkom. I Marija je trudna, a plod što ga nosi u svome krilu je Isus Božji Sin koji je postao čovjekom, konkretni znak, slika i dar Očeve ljubavi.

Smisao njezina života, njezina polaska na put jest pomoći, spasiti; jest poslužiti spasenju konkretnih ljudi. Elizabeta je pozdravlja riječima: “Blagoslovljena ti među ženama” (Lk 1,42). Tako i jest: Marija je blagoslovljena, jer u sebi nosi plod Božjega blagoslova i daje drugima milost primljenoga blagoslova.

Dragi supruzi i dragi roditelji, i vi ste označeni sakramentom ženidbe i zaduženi da ga živite u ljubavi i u daru života, i vi ste kao Marija nositelji Boga te znak i sakrament njegove ljubavi u svijetu.

Znajte: ljubav kojom se ljubite izlazi iz vašeg srca, ali dolazi od Boga, od Duha Svetoga, koji se očituje u gestama svojstvenim gestama ljudske ljubavi. Tako se ostvaruje otajstvo utjelovljenja!

I vi kao Marija u gestama svoje ljubavi i svoje zadaće kao supruzi i roditelji očitujete Božju ljubav, nju označujete i darujete. Prije svega po onome što jeste i po onome što činite ili trebate činiti. Dakako, i po drugim stvarima i drugim gestama, ali prije svega svojim bićem i svagdašnjim životom kao suprug i supruga, kao otac i majka koji se ljube i koji su otvoreni životu i kojemu pomažete da raste u vjeri i ljubavi za Crkvu i svijet.

Na taj način vi nosite Božji blagoslov u svagdašnji život i u ono što vas okružuje, u vaše obitelji, u obitelji vaših prijatelja, na radnom mjestu, u župi. Vi ste Marija koja nosi Isusa, vi ste mjesto u kojem Bog objavljuje i ostvaruje pomirenje sa svijetom što ga je on stvorio. Vi ste mjesto u kojem Bog očituje svoju spasiteljsku ljubav za sve ljude. To što dolazi od vas kao plod ljubavi je sveto: ljudsko i sveto.

U vašoj bračnoj ljubavi u vašem obiteljskom zalaganju, u jednom i drugom podržanom milošću sakramenta, u konkretnim gestama s kojima ih očitujete, postoji neko zračenje, neka vrsta primjetljive ljubavi samoga Boga koju je on očitovao u Isusu. I kao što je Božja ljubav uvijek učinkovita, tako je i vaša sakramentalna ljubav uvijek djelotvorna. I tako postaje služenje: ljubeći se u jednostavnim gestama svaki dan vi, i ne znajući to, gradite Crkvu i spašavate svijet.

Vaše prvo služenje obitelji, Crkvi i svijetu ne sastoji se u izvanrednim djelima, nego u svakodnevnim stvarima što ih činite, jer sav vaš život je služenje; on je dar koji preoblikuje Crkvu i svijet.

U ozračju ljubavi unutar obitelji, bračna ljubav, postavljena kao u srce obiteljskog života, zauzima prvo mjesto. Prava uzajamna ljubav vas supruga i ljubav što je vi očitujete prema djeci stvara zdravo emocionalno ozračje u vašoj obitelji i šire. Tek ako se doista ljubite, omogućit ćete “brižljivu suradnju u odgoju djece”. A to je nenadomjestivo u ostvarenju vašeg života i poslanja (usp. GS 52a) te u odrastanju vaše djece u stabilne i zrele osobe.

Zapamtite, prvi poziv vas roditelja jest vaša uzajamna ljubav. Ona je nutarnja snaga vašeg roditeljskog odgoja. Ako se vi volite, ako se vi razumijete, tada će vas vaša djeca prihvatiti, tada će vaš odgoj uspjeti. Badava volite svoju djecu, ili kažete da ih volite, ako se sami ne volite i uzajamno ne ljubite. Djeca su umorna od ljubavi kojom ih roditelji vole, ali su u isto vrijeme željna da se roditelji vole.

Svjesni toga i vi sami ste pozvani osjetiti poticaj i staviti se na raspolaganje drugima: drugim obiteljima, bračnim parovima u poteškoćama, župi, društvenoj sredini. Ali sve je to drugorazredno i plod vašeg prvog i osnovnog načina življenja u služenju unutar braka i obitelji.

Upravo onako, kako je bila Marija model i klica Crkve: Marija služi spasenju prihvaćajući, rađajući, živeći stvarnost svoga bogomaterinstva: Marija koja prihvaća biti majka nosi u svome krilu svoga Sina, ona ga rađa, hrani, ljubi svetog Josipa, radi, pomaže drugima… Na taj način Marija služi spasenju.

Dragi bračni drugovi, dragi roditelji: Crkva vas treba. Treba vas u vašem služenju u župi, treba vaše zalaganje za druge bračne drugove i za zaručnike, treba vašu prisutnost u stvarnostima naše nadbiskupije. Napose bi Crkva htjela da vi sve to činite nadahnuti svojim ženidbenim, bračnim i obiteljskim životom. Iz tog života širi se dalje milost koju vi nosite i svjetlo što ga žarite. Zadaća Crkve je život, svjetovni život pomiriti s Bogom, spasiti. To se zbiva u vama i polazi od vas i to je upravo otajstvo današnjega blagdana. Bog koji je postao čovjekom, nagradio je svoju Majku uznesenjem na nebo. I u vama Božja ljubav sprema ono o čemu govori Knjiga Otkrivenja: “spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova” (Otk 12, 10).

Dragi bračni drugovi, dragi očevi i majke, vjerujte u tu vašu milost u taj vaš dar! “Blago tebi što povjerova da će se ispuniti ono što je rečeno od Gospodina” (Lk 1,4,5) rekla je Elizabeta Mariji. Vaša sreća i blaženstvo sastojat će se u vjeri u riječi što je Gospodin rekao a tu se nalazi i vaša snaga, koja vam je potrebna u životu.

Dragi supruzi, očevi i majke, vjerujte da vaš život ulazi u otajstvo blagdana što ga danas slavimo. On tiho, jednostavno, skromno pripravlja čovjekovu završnicu, onu istu kakvu je imala Marija. Svaka obitelj koja živi svoju milost je znak budućnosti koju proslavljamo blagdanom Velike Gospe: to je svjetlo nade za sve ljude.

Postoji stvarna i duboka veza između obitelji koja živi milost sakramenta ženidbe i euharistije, te Vazma i Velike Gospe: za vas za sve ljude. Budite toga svjesni, na vašu radost i na nadu svih ljudi. (CE)

Godina obitelji u našoj nadbiskupiji – koju smo proglasili pod geslom: “Obitelj – kućna Crkva!” – još traje! Nju neće ostvariti prije svega neki stručnjaci i znanstvenici, nego vi bračni drugovi i roditelji, vi koji živite sa svojom djecom, vi koji svojim životom izgrađujete ne samo kućnu Crkvu, nego Kristovu Crkvu. Neka Vam Marija na nebo uznesena bude nadahnuće u životu.