Svetvinčenat, (IKA) – Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u nedjelju 24. kolovoza u Svetvinčentu, rodnoj župi našega najmlađeg blaženika Miroslava Bulešića, svečano misno slavlje u povodu 67. obljetnice njegove mučeničke smrti. Suslavili su porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan i svećenici Porečke i pulske biskupije.
Osvrćući se na mjesto slavljenja mise, nadbiskup je istaknuo kako je tu bl. Bulešić kršten, sazrijevao i odrastao u vjeri, osjetio svećenički poziv, zaređen za đakona i svećenika, slavio prvu misu i na kraju su njegovi posmrtni ostaci u toj župi našli svoje počivalište. “Ovdje je posijano sjeme koje će uroditi plodom mučeništva, najprije u dosljednom življenju prema vjeri u kušnjama svakodnevnog života, a zatim, kad je Gospodin to tražio, i žrtvom vlastitog života koju je bl. Miroslav prihvatio i prikazao bez mržnje prema svojim ubojicama, ispunivši tako riječi iz svoje duhovne oporuke: ‘Moja osveta je oprost!'”
Govoreći o značenju mučeništva, riječki nadbiskup ukazao je na dva stajališta: ljudsko i Božje. “Iz ljudske perspektive, mučeništvo je nesreća, kazna, propast, a iz Božje pobjeda Božje milosti nad ljudskim slabostima i posljedica nasljedovanja Krista i duboke povezanosti s njim koji je rekao: ‘Ako su mene progonili, i vas će progoniti’ (Iv 15,20).” Dodao je da bezbožnici ne razumiju odakle mučenici crpe snagu i odakle im tolika spremnost za prihvaćanje i podnošenje tolikih muka. “Oni koju tu stvarnost promatraju u svjetlu Božje riječi znaju da snagu daje vjera u Isusa Krista.” A ta vjera je Božji dar i u mučenicima sam Bog pobjeđuje, poručio je nadbiskup Devčić.
U nastavku se osvrnuo na blagdan sv. Bartola koji je u evanđeljima nazvan Natanael i kojega je apostol Filip doveo do Isusa. I u Natanaelovu slučaju vidimo kako je vjera Božji dar, ali uočavamo posredovanje ljudi jer je Natanaela do Krista doveo Filip i onda prepustio Isusu da učini svoje. Slično čini i Ivan Krstitelj pokazujući Isusa svojim učenicima kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe, na što neki od njih polaze za Isusom i pozivaju svoju braću i prijatelje da dođu upoznati ga. “Tako vidimo da je za prihvaćanje vjere u Isusa Krista, a time u mučeništvo radi vjere, potrebno i posredovanje ljudi, onih koji su već upoznali Isusa i povjerovali mu. U tom smislu vjera je sveta predaja, sveta tradicija, nešto što jedni drugima predajemo.”
Bog je htio da ljudi surađuju u prenošenju vjere i želi nas za svoje suradnike, što smatramo najvećom čašću, ali i svetom obavezom, poručio je nadbiskup. Dodao je kako nijedan mučenik nije “samoproizvod”, pa ni bl. Bulešić. Svemu prethodi Božji dar vjere, a u toj vjeri bl. Bulešić nije proklinjao svoje mučitelje, nego je za njih molio. “Svi su kršćanski mučenici prihvaćali i podnosili mučeništvo slijedeći primjer svog Učitelja Isusa Krista kojega crkvena liturgija naziva Kraljem mučenika.”
Dodao je kako za mučeništvo treba zahvaljivati i onima koji su mučeniku pomogli upoznati Isusa. “Tako su roditelji bl. Miroslava, ova župna zajednica na čelu sa svojim pastirima, sjemenišni poglavari i njegovi prijatelji te duhovne vođe pomogli mladom Miroslavu otkriti Isusa i postupno mu se posve predati. Dužni smo zahvaliti i obitelji bl. Miroslava i cijeloj ovoj župnoj zajednici, kao i tolikim drugima koji su ga duže ili kraće vrijeme pratili na njegovu putu. Bez žive vjere onih koji su ga rodili, uz koje je odrastao i koji su mu pomagali svojim molitvama, žrtvama i posebno vjerničkim primjerom, mladi Miroslav vjerojatno ne bi stekao palmu mučeništva.”
Svaki član ove župne zajednice može biti ponosan, ali se i mora pitati kakva je njihova vjera danas i može li uroditi plodovima svetosti, rekao je nadbiskup Devčić. Dodao je kako su sveci i mučenici najbolji pokazatelji živosti vjere neke crkvene zajednice, kao i cijele Crkve. Gospodin nas je stvorio slobodne čime je svakom njegovu sudbinu stavio u vlastite ruke. “To nam ne smije biti izgovor odricanja od vjerničkog svjedočenja. Nikada ne znamo kako može na nekoga, tko nema vjere, djelovati susret s autentičnim vjernikom.”
U tom smislu važno je da stari pruže mladima svjedočanstvo prave vjere jer oni traže smisao svoga života, ali su pritom kritični u pogledu onoga što im se s bilo koje strane nudi kao smisao. Također, oni koju su poznavali bl. Bulešića svjedoče o njegovoj istinitosti i vjerodostojnosti, poručio je nadbiskup, dodajući kako se Bulešićevo svjedočanstvo očituje i njegovoj pisanoj ostavštini. “Njegov primjer privlačio je mnoge, a njegov apostolat bio čudesno plodonosan. ”
Nadbiskup Devčić poručio je na kraju da pred primjerima autentičnosti ljudi ni danas nisu ravnodušni što je znak da svojim vjerničkim primjerom Kristu privučemo sve koje susrećemo i s kojima živimo i radimo.