Sarajevo, (IKA/KTA) – U organizaciji HKDD-a i Matice hrvatske ogranak Sarajevo u Sarajevu je, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Federacije BiH Nike Lozančića u četvrtak 19. svibnja organiziran međunarodni znanstveni skup “Bleiburška tragedija ili Hrvatski križni put 1945. godine” u povodu šezdesete obljetnice bleiburške tragedije. Taj skup je ujedno bio nastavak zagrebačkog simpozija koji je održan od 11. do 13. svibnja. Na početku susreta sve goste i sudionike skupa pozdravio je predsjednik HKDD-a vlč. Anto Jelić, koji je pozvao znanstvenike, institucije, političare i medije da činjenično i s pijetetom govore o bleiburškoj tragediji.
Prvo predavanje je održao dr. Anđelko Mijatović. Osvrnuo na stanje u NDH krajem rata te na povlačenje hrvatske vojske i civilnog pučanstva u svibnju 1945. godine. On je kazao da je NDH bila jedina njemačka saveznica koja je dočekala 1945. godine ne kapituliravši te da je dužina fronta kroz NDH bila oko 1.500 km. Poslije pada Zvonimirove linije, posljednje crte obrane i napuštanja Zagreba 6. svibnja nepregledne kolone hrvatske vojske i civila su se uputile k Austriji u želji da se predaju zapadnim saveznicima. Prema njegovim procjenama do Bleiburškog polja i okolice probilo se oko 235.000 osoba.
Drugo predavanje, “Pregovori u Bleiburgu, kapitulacija i izdaja 1945. godine”, održao je Ante Beljo. On je istaknuo da Bleiburg nije bio samo tabu tema u komunističkoj Jugoslaviji, nego u cijeloj Europi, osobito Engleskoj. To je ujedno bio početak genocida nad hrvatskim narodom koji će se nastaviti sve do početka 50-tih godina proteklog stoljeća. Istinu o tim događajima su čuvali očevici i Hrvati u emigraciji. Kazao je da britanski podaci govore o 200.000 vojnika i 500.000 civila koji su se našli u zbjegu pred komunističkom vojskom. Osobito je naglasio nečasnu ulogu britanske vojske i političara na Bleiburgu. Ruski grof u emigraciji Nikolaj Tolstoj bio je jedan od prvih osoba koji je to argumentirano iznio u svojoj knjizi “Ministar i pokolj”. Zbog nastojanja da otkrije bleiburški užas taj je čovjek izgubio cijelu imovinu na britanskim sudištima, a originali ključnih dokaza su povučeni iz arhiva i ostali mu nedostupni. Govoreći o razlici u brojkama, Beljo je istaknuo da one dolaze zbog različitog perioda koji se uzima kao okvir za bleiburšku tragediju i pitanja tko sve spada u te žrtve.
Dr. Jure Krišto je govorio o stradanju katoličkog svećenstva u Hrvatskoj 1945. godine.

U drugom dijelu simpozija koji je započeo u poslijepodnevnim satima dr. Josip Jurčević je govorio o represivnosti Jugoslavenskog komunističkog sustava 1945. te o posljedicama bleiburške tragedije. Dr. Jurčević je kazao kako se i danas pokušava nametnuti inercija i tumačenje kad je u pitanju bleiburška tragedija. “Međutim, to ne odgovara stvarnim činjenicama jer je nedvojbeno da je komunistički sustav pripremao tu represiju te je provodio nakon Drugoga svjetskog rata”, napomenuo je dr. Jurčević. Naglasio je kako se bleiburška tragedija odnosi na neposredno stradanje nakon Drugoga svjetskog rata koje je po njegovu mišljenju nastavljeno sve 1990. godine. Pri tom je također istaknuo da su i danas u Republici Hrvatskoj dominantni i na vodećim funkcijama upravo oni koji su bili na vlasti u vrijeme komunizma. Na kraju je rekao kako upoznavanje s tom tragedijom znači poučavanje budućih naraštaja kako ne bi ponovno došlo do istih događanja. “Bleiburšku tragediju treba uzeti kao pouku za sadašnjost i budućnost”, rekao je na završetku predavanja dr. Jurčević.
Potom je prof. Zlatko Hasanbegović održao predavanje o stradanju bosanskohercegovačkih muslimana 1945., iznoseći posebno ideološka korištenja i tumačenja pojma fašizma i antifašizma. Prof. Hasanbegović je kazao: “Bosanskohercegovački muslimani podijelili su sudbinu ostalih žrtava te stoga, sve ono što su proživljavali drugi, zasigurno su doživjeli i muslimani”. On je ustvrdio kako je potrebno provesti istraživanje kako bi se utvrdio pravi udio muslimana u tragediji Bleiburga i križnom putu? Posebno je istaknuo da bi taj simpozij trebao odgovoriti na pitanje zašto je došlo do te tragedije nakon završetka rata.
Posljednje predavanje je trebala održati dr. Katica Miloš koja je bila spriječena sudjelovati u radu tog znanstvenog skupa. Stoga je njezino predavanje o ciljevima, metodologiji i načinu istraživanja komisije za istraživanje ratnih zločina, pročitao Božo Vukušić. Zatim je gospodin Vukušić, tajnik Počasnog bleiburškog voda udijelio don Anti Jeliću zlatnu medalju zbog zasluga za prošli i budući rad u vodu.
Potom je uslijedila rasprava o bleiburškim žrtvama, broju hrvatskih križnih putova i drugim temama. Trojica sudionika bleiurške tragedije su iznijeli vlastito iskustvo kojeg se nerado sjećaju jer su u tim tragičnim zbivanjima izgubili najbliže te podnijeli tešku bol i patnju.
Na kraju su predstavljene knjige “Čuvari bleiburške uspomene” autora dr. sc. Josipa Jurčevića, Bože Vukušića i prof. Brune Esiha te “Fotomonografija Bleiburga i križnoga puta” autora Bože Vukušića.