Dragi prijatelji, braćo i sestre u Isusu Kristu!
I ove godine okupili smo se kao jedna velika obitelj u nacionalnom svetištu Majke Božje na Mariji Bistrici.
U današnjim liturgijskim čitanjima veoma je prisutna tema o osnovnoj stranici ljudskoga društva, koja se zove obitelj.
Prvo čitanje govori nam što Bog misli o čovjeku, u čemu je smisao stvaranja čovjeka i njegovog opstanka. Čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja. On nije samac čovjek samotnjak, nego je u svojoj jedinstvenosti i slika Božja. Čovjek je stvoren u različitosti muškarca i žene, koji su jedan bez drugoga nesavršeni i nedostatni. Oni su usmjereni jedno na drugoga jer “nije dobro da čovjek bude sam”, (Post 2,18). Tako u sv. Pismu. Kada pisac govori da je Bog uzeo rebro čovjekovo da od njega stvori ženu, ne radi se ovdje o nikakvom kirurškom zahvatu nego je riječ o slikovitom načinu govora, kojim se želi naglasiti jednakost između muža i žene. I kad kaže “Evo kosti od mojih kosti” time se ističe njihova istovjetnost i uzajamna privlačnost i pripadnost. Oni su stvoreni jedno za drugo. I ta je upućenost jednog na drugo jača od krvne srodnosti, od ljubavi prema vlastitom ocu i majci.
Braćo i sestre!
Bog je stvorio čovjeka za ljubav. I sam Bog nam se očitovao kao ljubav koja živi i djeluje iz ljubavi, u neprestanom je odnosu s čovjekom, ali i u odnosu u samome sebi. On nam se objavljuje kao troosobni Bog. Zato Sv. Ivan definira Boga jednostavno: “Bog je ljubav”.
U današnjem evanđelju Isus je, prema riječima sv. Marka, najjasnije izložio stav prema ženidbi. Isus se našao među mnoštvom svijeta. Farizeji su ga slijedili s namjerom kako bi ga mogli pred ljudima diskreditirati. Dolaze mu s pitanjem da se izjasni o jednoj od prijepornih točaka o ženidbi. Naime, postojala je tzv. Mojsijeva klauzula, kada je muž mogao otpustiti svoju ženu. Jedna je škola bila stroža, koja je tumačila da muž može otpustiti svoju ženu u slučaju ženine nevjere, a druga je bila blaža, koja je zastupala slobodnije tumačenje. Ako se muž želio riješiti žene trebao je pronaći više razloga, koje je trebalo dokazati. Bilo je dovoljno da je otjera od sebe ako mu se nije sviđao ručak ili sl. Dakako, to je išlo veoma lako. Nakon takve rastave muškarac se mogao ponovno oženiti. Farizeji su htjeli izazvati Isusa da se odluči hoće li pristati uz strogu ili blažu školu tumačenja rastave braka. Jedan i drugi Isusov odgovor mogao bi ga kompromitirati pred narodom. Znajući namjere farizeja Isus je nastupio sa svim svojim autoritetom, jasno i glasno, odlučno i svetopisamski, tako da je iznenadio ne samo farizeje nego i same učenike. Mojsijevo dopuštenje Isus je protumačio kao nužno zlo. No Isus zastupa Božje stajalište o braku: “Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja” (Mk 10, 6-9). Nauk je dakle jasan i temeljit. Što Bog združi: pred našom savješću, pred Crkvom, to nijedan čovjek ni u kojem slučaju ne može razriješiti. Iako ove riječi izgledaju teške, one su od Boga.
Muž i žena, dakle, ne mogu i ne smiju samovoljno tu vezu prekinuti. Na taj je način Isus uzeo u zaštitu posebno ženu koja je u to vrijeme bila više objekt i muževljevo vlasništvo. Isus se pozvao na biblijski izvještaj o stvaranju žene i muškarca prema kojem su oboje odraz slike Božje (Post 1,26). Oni su stvoreni za zajedništvo da stvore obitelj, da rađaju djecu i tako sudjeluju u Stvoriteljskom planu. Nema, dakle, ljudske vlasti koja bi to mogla poništiti. Drugo je pitanje je li svaka sklopljena ženidba valjana. Stoga se i vrše ozbiljne pripreme za brak prije nego mladenci reknu svoj DA pred Bogom i pred zajednicom.
Dragi hodočasnici, braćo i sestre!
Crkva je tijekom povijesti često osuđivala rastavu braka. S druge pak strane dolazile su na račun Crkve žestoke kritike, da ne ide u korak s vremenom itd. No Crkva ne bi bila Crkva kada taj Kristov nauk ne bi širila i naučavala. Drugo je pitanje kako pomoći onim kršćanima koji nisu uspjeli u svom braku.
Ako dođe do rastave braka Crkva ima razumijevanja prema tim ljudima. Ona ih ne osuđuje i ne odbacuje, štoviše, dužna je voditi posebnu brigu prema njima. Sam Bog znade razloge zbog koji je došlo do toga loma.
Sluga Božji Ivan Pavao II. u Apostolskoj pobudnici “Obiteljska zajednica” govori o posebnoj brizi za osobe koje nisu uspjele u svom braku sklopljenom u Katoličkoj Crkvi i poziva crkvene službenike da imaju razumijevanja za takve osobe kako se ne bi osjećale odbačene i zapostavljane od Crkve.
Isusov odgovor “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” (Mk 10, 9) ima svoju podlogu u Isusovoj zapovijedi ljubavi: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas…. Ostanite u mojoj ljubavi… Nema veće ljubavi od one: život dati za svoje prijatelje…”.
Braćo i sestre! Na kraju današnjeg evanđelja evanđelist Marko ističe da u odnosima između muža i žene mora vladati ljubav, a kruna te ljubavi su djeca. Isus proglašuje djecu uzorom kako ljudi trebaju prihvatiti kraljevstvo Božje na zemlji. To je kraljevstvo ljubavi i mira, pa stoga i njegove riječi o braku treba jednako prihvatiti dječjom prostodušnošću. Bolno je gledati obitelji u čijim kućama nema djece. Još je žalosnije u onim obiteljima koje mogu imati djecu, a ne žele ih imati kao da su djeca teret. Mnoga djeca žive u obitelji kao samotnjaci, jer nemaju braće i sestara. Statistike potvrđuju da se brakovi bez djece češće raspadaju. To pitanje pokreće i druga brojna pitanja kao što su kršćansko vrednovanje braka i obitelji, poštovanje sakramenta ženidbe, odgoj mladih, posebno njegovanje moralnih vrijednosti u našem društvu. Nezaobilazno je pitanje zaštite djeteta od njegova začeća pa sve do smrti.
Ovih smo dana u našem tisku mogli pratiti bolnu činjenicu hrvatskog društva – bijelu kugu. Imamo situaciju da nam je mnogobrojnija populacija iznad 69 godina života od one do 14 godina. To je jedan od najvećih problema suvremene Hrvatske. Tko će, na osnovu spomenutih statistika, urediti hrvatski mirovinski sustav. I nikakva umjetna oplodnja ne može ni približno riješiti ovaj problem.
Crkva se nikada neće pomiriti s takvim zakonom, jer je on Crkvi neprihvatljiv. Za nas je dijete od začeća čovjek u pravom smislu riječi i nikakav drugi zakon ne slaže se s Božjom voljom.
Podupiremo svako nastojanje liječnika da pomognu bračnim parovima da dođu do djeteta pri čemu ne možemo prihvatiti način da se dođe do djeteta po svaku cijenu pa čak i uništiti trovanjem drugih zametaka. Naime, ako želimo izgraditi Hrvatsku, ona mora biti izgrađena na sigurnim temeljima. Kuća ne može biti stabilna, ako nije postavljena na sigurne temelje jednoga naroda i čovječanstva, jer “jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizičkih i moralno zdravih zadovoljnih hrvatskih obitelji, a njih neće biti bez čestitih i zdravih pojedinaca i bez zdrave i valjane djece”, rekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Jedno je jasno: bez brojnih čestitih obitelji neće biti u mogućnosti da opstane i da preživi ovaj narod.
Braćo i sestre!
U obitelji koja je otvorena životu i s ljubavlju prihvaća život, može čovjek sazrijevati za dobrog građanina i dobrog kršćanina.
Takve obitelji odgojile su mnoge naše branitelje, spremne na žrtvu vlastitog života u obrani Domovine.
Takve obitelji odgojile su ljude koji su u velikodušnosti spremni oprostiti slijedeći Krista na križu koji moli “Oče oprosti im jer ne znaju što čine”.
To su obitelji koje garantiraju budućnost naroda, jer nose u sebi odgovornost prema narodu.
U takvim obiteljima nastat će mnoga svećenička i redovnička zvanja.
U takvim obiteljima razvijat će se mnoga zvanja za dobro čovjeka i pridonositi će općem dobru i prosperitetu Domovine.
Dragi hodočasnici! Neka ovo hodočašće bude poticaj, da živimo svoje kršćanske vrijednosti. Isus nam je rekao: “Bit ćete mi svjedoci… sve do kraja zemlje”: Poštujući svačije uvjerenje mi smo kao kršćani svjesni da smo pozvani na život po Evanđelju, živeći ga u svakom trenutku našega života, moleći se dragom Bogu i Majci Božjoj.
Papa Pio XII., da ohrabri Poljake nakon II. svjetskog rata koji su doživjeli mnoge nevolje, rekao je: “Poljska nije propala i neće propasti. Poljska vjeruje i Poljska se moli”. Te su se riječi ispunile”, rekao je papa Ivan Pavao II. Parafrazirajući Papine riječi možemo reći: Hrvatska neće propasti. Hrvatski se narod moli i vjeruje. Stoga molimo za naše obitelji da budu oaze mira, sloge i ljubavi, u kojem će se poštivati Boga.
Molimo i za obitelji koje su izgubile svoga hranitelja u Domovinskom ratu, za sve poginule i nestale.
Pridružujemo se i svim moliteljima za naše zatvorenike i generale u Hagu da im dobri Bog dade snaga da izdrže i tu žrtvu za Hrvatsku, da se što prije vrate svojim obiteljima.
Marija Majka Isusova, Gospa našega Velikoga Hrvatskog Zavjeta, bila nam svima na pomoć. Amen.