Draga braćo i sestre, dobar dan!
Završavamo danas kateheze o milosrđu u Starom zavjetu, a to činimo meditacijom Psalma 51, zvan Miserere. To je pokornička molitva u kojoj molitvi za oproštenje prethodi priznanje krivnje i u kojoj molitelj, puštajući da ga očisti Gospodinova ljubav, postaje novo stvorenje, sposobno za poslušnost, čvrstinu duha i iskrenu hvalu.
U “naslovu” koji je drevna židovska tradicija stavila uz taj psalam spominje se kralj David i njegov grijeh s Bat-Šebom, ženom Urije Hetita. Ta nam je zgoda dobro poznata. Kralj David, pozvan od Boga pâsti njegov narod i voditi ga putovima poslušnosti Božjem zakonu, izdaje svoje poslanje i, nakon preljuba s Bat-Šebom, daje ubiti njezina muža. Grdan grijeh! Prorok Natan otkriva mu njegov grijeh i pomaže mu prepoznati ga. To je trenutak pomirenja s Bogom, u priznavanju svojega grijeha. I tu je David bio ponizan, bio je velik! Onaj tko moli ovaj psalam pozvan je imati isti osjećaj kajanja i povjerenja u Boga koje je imao David kad se pokajao i, premda je bio kralj, ponizio se i nije se bojao priznati grijeh i pokazati svoju bijedu Gospodinu, uvjeren, međutim, u sigurnost njegova milosrđa. A to što je učinio nije bio mali grijeh, neka sitna laž: počinio je preljub i ubojstvo!
Psalam započinje ovim riječima prošnje:
“Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!” (rr. 3-4).
Zaziv je upućen milosrdnome Bogu da se, potaknut ljubavlju velikom poput očeve ili majčinske ljubavi, smiluje, to jest bude milostiv, pokaže svoju naklonost s dobročinstvom i razumijevanjem. To je usrdni poziv Bogu, jedinom koji može osloboditi od grijeha. Koriste se vrlo živopisne slike: obriši, operi me, očisti me. U ovoj molitvi izlazi na vidjelo prava čovjekova potreba: jedino što uistinu trebamo u našem životu jeste to da nam se oprosti, da nas se oslobodi od zla i njegovih smrtonosnih posljedica. Nažalost, život nam daje iskusiti mnogo puta te situacije; i upravo se u njima prije svega moramo uzdati u milosrđe. Bog je veći od našega grijeha. Ne zaboravimo to: Bog je veći od našega grijeha! “Oče, ne znam kako to reći, učinio sam mnoge, i to velike grijehe!”. Bog je veći od svih grijeha koje možemo počiniti. Bog je veći od našega grijeha. Hoćemo li to reći zajedno? Svi zajedno: “Bog je veći od našega grijeha!”. Još jednom: “Bog je veći od našega grijeha!”. I još jednom: “Bog je veći od našega grijeha!”. A njegova je ljubav ocean u kojeg možemo uroniti bez straha da ćemo stradati: oprostiti za Boga znači dati nam sigurnost da nas on nikada ne napušta. Što god da si predbacivali, on je ipak veći od svega (usp. 1 Iv 3, 20), jer je Bog veći od našega grijeha. U tome smislu, onaj koji moli ovaj Psalam traži oproštenje, priznaje vlastiti grijeh, ali priznavanjem istoga slavi Božju pravdu i svetost. A zatim traži milost i milosrđe. Psalmist se uzda u Božju dobrotu, zna da je Božje oproštenje krajnje plodonosno, jer stvara ono što govori. Ne skriva grijeh, već ga uništava i briše; ali ga briše upravo iz korijena, a ne kao što to rade u čistionici kad donesemo odijelo i izbrišu mrlju. Ne! Bog briše naš grijeh upravo iz samog korijena, sve! Tako pokajnik ponovno postaje čist, svaka je mrlja uklonjena i on je sada bjelji od netaknuta snijega. Svi smo mi grešnici. Je li to istina? Ako se netko od vas ne osjeća grešnikom neka digne ruku… Nitko! Svi smo grešnici. Mi grešnici oproštenjem postajemo nova stvorenja, ispunjena duhom i puna radosti. Sada nova stvarnost počinje za nas: novo srce, novi duh, novi život. Mi, grešnici kojima je grijeh oprošten, koji smo prihvatili Božju milost, možemo čak učiti druge da više ne griješe. “Ali oče, ja sam slab, uvijek iznova padam”. “Ali ako padneš, ustani. Ustani!”. Kad dijete padne, što čini? Diže ruku prema mami, tati da mu pomognu ustati. Učinimo isto to! Ako radi slabosti padneš u grijeh, digni ruku: Gospodin će je primiti i pomoći će ti ustati. To je dostojanstvo Božjeg oproštenja! Dostojanstvo koje nam daje Božje oproštenje je u tome da nas podiže, uvijek nam pomaže stati na noge, jer je on stvorio muškarca i ženu da stoje uspravno na nogama.
Kaže psalmist:
“Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
[…]
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati” (rr. 12.15).
Draga braćo i sestre, Božje oproštenje je ono što svi trebamo, i to je najveći znak njegova milosrđa. To je dar koji je svaki grešnik kojem je oprošteno pozvan dijeliti sa svakim bratom i sestrom koje susreće na svom putu. Svi oni koje je Gospodin stavio uz nas, naši ukućani, prijatelji, kolege, župljani… svi su, poput nas, potrebiti Božjeg milosrđa. Lijepo je kad se tebi oprosti, ali i ti, ako želiš da ti grijeh bude oprošten, također praštaj. Oprosti! Neka nam Gospodin, po zagovoru Marije, Majke milosrđa, udijeli da budemo svjedoci njegova oproštenja, koje čisti srce i preobražava život. Hvala!