Predraga braćo i sestre!
1. Danas se u bogoslužju sjećamo sv. Vinka Paulskoga, zaštitnika svih karitativnih udruga. Misleći na tog velikog svjedoka ljubavi prema Bogu i braći, osobito najsiromašnijima i napuštenima, ne možemo ne svratiti svoju pozornost na jedan od najvećih izazova koji uznemiruje našu savjest: doista nepodnošljivu suprotnost između onog dijela čovječanstva koji uživa sve prednosti gospodarskog blagostanja i znanstvenog napretka te ogromnog mnoštva onih koji žive u uvjetima krajnje oskudice. U apostolskom pismu Nadolaskom trećeg tisućljeća rekao sam da je “zauzimanje za pravdu i mir svojstveni vid priprave i slavljenja Jubileja” (br. 51). U perspektivi Svete godine koja je već blizu nužno je, dakle, upitati se: gdje smo s tom našom obvezom?
Na takvo nas promišljanje snažno potiče evanđeoska parabola o siromahu Lazaru i bogatom rasipniku, koju nam predlaže današnje bogoslužje. Ona jasno kaže da je, u neprihvatljivoj suprotnosti između bešćutnih bogataša i siromaha potrebnih svega, Bog na strani ovih posljednjih. Nedopustivo je pomiriti se s nemoralnim prizorom svijeta u kojemu ima još onih koji umiru od gladi, koji nemaju krova nad glavom, koji ostaju bez osnovne naobrazbe, koji u slučaju bolesti ostaju i bez najnužnije njege, koji ne nalaze posla. Taj popis starih i novih bijeda mogao bi se produžiti u beskraj.
2. Žurno je promicati kulturu i politiku solidarnosti, koje započinju u srcu pojedinca, u sposobnosti zauzimati se za onoga tko je u potrebi. Svakako, pred složenošću problema, nije dovoljna osobna zauzetost. O nekim problemima, kao što je međunarodni dug siromašnih zemalja, potreban je odgovor uglavljen od strane narodnih zajednica.
Ipak, samo ako kultura solidarnosti bude rasla u pojedincima i obiteljima, moći će se naći djelotvorno rješenje velikih izazova društvene bijede i nepravde. Kako sam preporučio u apostolskom pismu Dies Domini (Dan Gospodnji), nedjelja treba biti osobiti dan djelatne ljubavi da bi do dna bila življena kao dan Gospodnji.
3. Neka nam svima Presveta Djevica pomogne rasti u dosegu bratstva. Neka se Marija, koju u Lauretanskim litanijama zazivamo kao Utjehu žalosnih, posluži i našim rukama i našim srcem da njezina utjeha i njezina majčinska skrb dosegne one koji su u potrebi.