Braćo i sestre, dragi vjernici!
Kada je Božji Sin postao čovjekom, postao je sasvim vidljiv Božji način ophođenja s ljudima. Bog je rijetko dolazio pred ljude s velikim i silnim događajima, kao onomad na Crvenom moru i na brdu Sinaju, kada je sav narod drhtao i molio Mojsija neka im govori on, a ne Bog, jer su se bojali da će svi izginuti. Bio je to veličanstven, ali ujedno i strašan prizor. No, to su bili izvanredni događaji. Bog je redovito izabirao pojedine ljude ili nekoliko njih i povjeravao im zadaću da prenesu njegove riječi i poruku ljudima. Tako je postupio s Abrahamom, s prorocima. I Božji se Sin pojavio među ljudima u obličju ljudskog tijela, slab i u svemu jednak drugima. Nitko ga se nije trebao bojati. Božić, događaj njegova rođenja, najočitije dokazuje taj Božji način ophođenja s čovjekom. Bog se odnosi prema čovjeku s velikom finoćom i komunicira s njime na ljudski način, ne želeći osupnuti čovjeka svojom veličinom ni svojom moći, niti ga silom natjerati na poslušnost. Bog je čovjeka stvorio slobodnim; zbog toga ne upotrebljava vanjsku prisilu da bi ga privukao sebi, već se na jedan humani način nudi čovjekovu srcu. I onda kad poziva osobe da budu navjestitelji i posrednici njegove poruke, ne odabire takve koji bi se nekom veličinom razlikovali od ostalih. Bog se dakle predstavlja ljudima po mjeri čovjeka.

Događaj Božića je to sasvim jasno očitovao. Rođenje Boga-čovjeka nije bilo popraćeno nikakvim spektakularnim pojavama. Istina, anđeli su betlehemskim pastirima najavili to rođenje, ali nam nije poznato da su svi stanovnici Betlehema bili time posebno zahvaćeni. Božić će tako ostati trajno mjerilo Božjeg djelovanja, način na koji on pristupa čovjeku.

Pozivam vas, poštovani vjernici, da zajedno razmislimo o događaju Božića kao velikom otajstvu Božjega čovjekoljublja. Isus će ne samo prigodom svoga rođenja nego stalno, do konca svijeta, upotrebljavati taj način pristupa čovjeku. Neka nitko ne očekuje od Boga velike znakove i čudesa. Naša vjera treba doći do takve zrelosti da znademo prepoznavati Božje djelovanje u svijetu. Anđeli su pastirima rekli: „Evo vam znaka; naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2,12). Dijete koje leži, ništa više! I kasnije, kada je Isus u pustinji bio izazivan da se čudima i senzacionalnim događajima predstavi ljudima, energično je to odbio (usp. Lk 4,1-13). U jednoj svojoj pouci jasno je dao do znanja da onaj tko ne vjeruje Mojsiju i prorocima, dakle Božjoj riječi koja se po ljudskim ustima propovijeda, neće povjerovati sve da tkogod i od mrtvih ustane ( usp. Lk 16,29-31).

Ako je dijete koje je ležalo na slami bilo znak, neka i nama bude znak Božje prisutnosti svaka misa na kojoj se po posveti malo kruha i vina Isus sakramentalno i stvarno uprisutnjuje na našim oltarima; a svaki navještaj Božje riječi po ustima slaboga i nedostojnog čovjeka te svaka ispovijed pred službenikom Crkve, koji je i sam potreban Božjeg milosrđa, neka nam budu znak Božje blizine i praštanja.

Neka se u svima nama za Božić, dok budemo promatrali Boga u Betlehemskom Djetetu, probudi čežnja i vjera prema duhovnim dobrima, kako bi u vidljivim i redovitim, premda naizgled neznatnim, stvarnostima prepoznali nevidljivoga i sveprisutnoga Boga.

Bio vam svima čestit i blagoslovljen Božić te mirom obdarena Nova 2008. godina. Primite moj pozdrav i blagoslov!

U Krku, na prvu nedjelju Došašća, 2. prosinca 2007.