Bog u središtu ljudskog života

Dragi brate Alois i braća Zajednice iz Taizea,
dragi mladi,
draga braćo i sestre!

Danas u božićnom ozračju Crkva slavi Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Bog ljubi obitelj, jer Sin Božji, kao čovjek, htio je biti članom ljudske obitelji. Bog ljubi obitelj jer mu je slična. Bog naš jest Presveto Trojstvo. Otac, Sin i Duh Sveti povezani su ljubavlju. Stoga, ljubav je najljepši Božji trag u ljudskome srcu. Obitelj postaje slika, iako još uvijek veoma nesavršena, života koji je u Bogu.
Sveta obitelj je u isto vrijeme jedinstvena i posve obična, podložna svim ljudskim zakonima i nedaćama života. Isusova obitelj bila je ugrožena od samoga svoga početka. Rođenje u Betlehemu događa se u okolnostima izrazitoga siromaštva. Nazaretska obitelj morala je odmah u progonstvo, jer Herod je tražio dijete. Poteškoća Svete obitelji očituje se u događaju koji opisuje dvanaestogodišnjeg Isusa gdje diskutira u hramu s učiteljima Zakona.
Današnje Evanđelje predstavlja Nazaretsku obitelj na hodočašću. Isus, Marija i Josip prema običaju, o blagdanu Pashe, uziđoše u Jeruzalem. I za Svetu obitelj bilo je potrebno ostaviti redovite brige i prekinuti svakidašnje poslove u Nazaretu te zajedno krenuti na put. Za svaku obitelj veoma su važni trenuci kada se prekidaju svakodnevne aktivnosti kako bi se moglo biti zajedno i obnavljati ljepotu obiteljskoga zajedništva.
Uziđoše u Jeruzalem, kaže Evanđelje. Svi su usmjereni prema višem cilju. Potrebno je stati da se možemo pogledati u oči, ali je još potrebnije zajedno gledati u istom pravcu. Smjer je Jeruzalem: uziđoše u Jeruzalem. Danas jest Jeruzalem sve ono što govori o otajstvu skrivenom, o ljepoti neporočnoj, o pravdi bez sjene, o ljubavi nezasluženoj, o radosti povjerenja, o nadi života, o pobjedi nad smrću. Potrebno je krenuti i uzići u Jeruzalem. Dragi mladi, vi ste sposobni i pozvani ste na dugo hodočašće koje vas uvodi u tajne Božje. Znakovito je da je hodočašće u Jeruzalem za Isusa trajalo duže nego li za Mariju i Josipa.
“Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” (Lk 2,49). Hodočašće u Jeruzalem bilo je potrebno da se spozna kako je Bog u središtu ljudskoga života. Isus je u prvom redu jedinorođeni Božji Sin. Marija i Josip “ne razumješe riječi koju im reče” (Lk 2,50), ali “siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan” (Lk 2,51). Isus se je u Nazaretu predao svakodnevnim dužnostima obiteljskoga života znajući da intima njegova srca pripada Ocu na nebesima, a to otac na zemlji kao i majka na zemlji moraju poštivati. Volju Oca na nebesima vršimo kada ljubimo drugoga takvog kakav jest, a ne kakvog bismo ga željeli imati; kada ga ljubimo sa svim njegovim darovima i vrlinama, kao i sa slabostima i ranama.
Evanđelist Luka nam u prizoru dvanaestogodišnjeg dječaka Isusa pokazuje kako obitelji i danas moraju prolaziti iskustva nerazumijevanja i neizvjesnosti. Obiteljsko zajedništvo raste samo ako se njezini članovi zajedno povjeravaju Otajstvu koje ih nadilazi. Božić nas poziva da se ne zatvaramo u sebe, nego da iz dana u dan prihvaćamo Božje otajstvo.
Svatko od nas nosi tajnu svoga srca. Marija razmatra o tajni svoga Sina čuvajući uspomene u svom srcu. “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo” (1Iv 3,1). Čuvajmo u svom srcu to Božje otajstvo i “što god ištemo, primamo od njega jer činimo što je njemu drago” (1Iv 3,22).