Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo sveti Božji narod radosno izražava svoje štovanje prema Majci Djevici. Čini to u zajedničkoj liturgiji kao i s bezbroj različitih oblika pobožnosti; i tako se obistinjuje proroštvo same Marije: „Svi [će me] naraštaji zvati blaženom” (Lk 1, 48). Jer je Gospodin uzdigao svoju poniznu službenicu. Uznesenje na nebo, tijelom i dušom, je povlastica koju je Bog udijelio Presvetoj Majci Božjoj zbog njezine posebne sjedinjenosti s Isusom. Riječ je o tjelesnom i duhovnom sjedinjenju, koje je započelo naviještenjem i sazrijevalo tijekom čitavog Marijina života kroz njezino jedinstveno dioništvo u Sinovu otajstvu. Marija je uvijek bila uz Sina: ona je išla za Isusom i zbog toga kažemo da je ona bila prva učenica. Život Majke Božje odvijao se poput života svake obične žene njezina vremena: molila se, vodila domaćinstvo i brinula se za obitelj, pohađala sinagogu… Ali svaki je svoj svakodnevni posao uvijek obavljala u potpunom sjedinjenju s Isusom. Na Kalvariji je to sjedinjenje dostiglo svoj vrhunac, u ljubavi, suosjećanju i patnji srca. Zato joj je Bog dao puno dioništvo i u Isusovom uskrsnuću. Tijelo Svete Majke, poput tijela njezina Sina, sačuvano je od raspadljivosti.

Danas nas Crkva poziva razmatrati to otajstvo: ono nam pokazuje da Bog želi spasiti čitavog čovjeka, to jest spasiti dušu i tijelo. Isus je uskrsnuo tijelom koje je uzeo od Marije; i uzašao je k Ocu svojim preobraženim čovještvom. Tijelom, tijelom poput našega, ali preobraženim. Uznesenje Marije, ljudskog stvorenja, daje nam potvrdu onoga što će biti naše određenje u slavi. Već su grčki filozofi shvatili da je čovjekova duša predodređena za sreću nakon smrti. Međutim oni su prezirali tijelo – smatrali su ga tamnicom duše – i nisu shvaćali da je Bog odredio da i čovjekovo tijelo ima biti sjedinjeno s dušom u nebeskom blaženstvu. Naše preobraženo tijelo će biti tamo. Ovo – „uskrsnuće tijela” – sastavni je dio kršćanske objave, stožer naše vjere.

Čudesna stvarnost Uznesenja Marijina očituje i potvrđuje jedinstvo ljudske osobe i podsjeća nas da smo pozvani služiti i slaviti Boga svim svojim bićem, dušom i tijelom. Služiti Bogu samo tijelom bilo bi djelovanje karakteristično za roba; služiti mu samo dušom bilo bi u suprotnosti s našom ljudskom prirodom. Veliki crkveni otac sveti Irenej, oko 220. godine, potvrđuje da „slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga” (Protiv krivovjerjâ, IV, 20, 7). Ako budemo tako živjeli, u radosnom služenju Bogu, koje se također izražava u velikodušnom služenju braći, naš će udes, na dan uskrsnuća, biti sličan udesu naše nebeske Majke. Tada će se na nama u potpunosti ostvariti poticaj apostola Pavla: „Proslavite… Boga u tijelu svojem!” (1 Kor 6, 20) i slavit ćemo ga zauvijek u nebu.

Uputimo svoje molitvi Mariji da nam, svojim majčinskim zagovorom, pomogne živjeti naš svakodnevni hod u marljivoj nadi da ćemo joj se jednoga dana, sa svim svecima i našim dragima, svi pridružiti u raju.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, Mariji Tješiteljici žalosnih, koju danas kontempliramo u rajskoj slavi, želim povjeriti tjeskobe i muke onih koji u tolikim dijelovima svijeta trpe u tijelu i duhu. Neka naša nebeska Majka izmoli svima utjehu, hrabrost i vedrinu.

Posebno mislim na one koji su pogođeni jučerašnjom tragedijom u Genovi, u kojoj je bilo ljudskih žrtava i koja je izazvala pomutnju u stanovništvu. Povjeravajući Božjem milosrđu osobe koje su izgubile život, izražavam svoju duhovnu blizinu njihovim obiteljima, povrijeđenima, onima koji su prisiljeni napustiti svoje domove i svima onima koji trpe zbog ovog dramatičnog događaja. Pozivam vas da mi se pridružite u molitvi za žrtve i njihove drage; izmolimo zajedno molitvu Zdravo Marijo.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz različitih zemalja! Zahvaljujem vam na vašoj prisutnosti i želim vam sretnu svetkovinu Uznesenja Marijina. I nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!