Vatikan, (IKA) – Na današnjoj općoj audijenciji Papa, nastavljajući uvodne kateheze o Liturgiji časova, govorio je o strukturi Večernje. Papa je rekao kako se zahvaljujući brojnim svjedočanstvima pouzdano zna da su već od IV. stoljeća Jutarnja i Večernja molitva bile ustaljene u cijeloj Crkvi, kako na istoku tako i na zapadu. Govoreći potom o Večernjoj Papa je rekao kako ta molitva započinje zazivom Deus in adiutorium, retku iz psalma 69, koji podsjeća da samo Bog može dati milost da ga možemo slaviti na dostojan način. Psalmodija Večernje sastoji se od dvaju prigodnih psalama te novozavjetnog hvalospjeva. Psalmi koji se mole Večernje su uistinu raznovrsni, a zajedničko im je da se u njima spominje večer odnosno svjetiljka ili svjetlo. U predaji zapadne Crkve prenošeni su elementi koji pomažu shvaćanje psalama i njihovo kršćansko tumačenje, a to su naslovi, molitve na temelju psalama te pretpjevi (antifone). Slijedi zatim kratko čitanje iz Novog zavjeta. Ono ima veliku važnost a cilj mu je ponuditi neki odlomak iz Biblije i utisnuti ga u srca molitelja. “Veliko poštovanje” zavređuje evanđeoski hvalospjev Blažene Djevice Marije “Veliča”. Običaj da se u sklopu Jutarnje moli Benedictus a u sklopu Večernje Magnificat potvrđuje već Pravilo svetog Benedikta. Ti su hvalospjevi izvrstan primjer izražavanja osjećaja hvale i zahvalnosti Bogu za dar Otkupljenja. U zajedničkom slavljenju časoslova kađenje oltara, svećenika i naroda, “može sugerirati – u svjetlu židovske tradicije da se ujutro i navečer na mirisni oltar prinosi tamjan – žrtveni karakter #!žrtve hvale#! izražen u Liturgiji časova”. Večernja sadrži i molitve upućene Ocu i katkad Kristu. Te molitve predstavljaju glas molitve Crkve koja moli Božju pomoć za sve ljude, za kršćansku zajednicu i građansko društvo. Krunu Večernje predstavlja Isusova molitva Očenaš, “sažetak svake hvale i svake prošnje Božje djece preporođene vodom i Duhom”. Večernja završava molitvom koja, po uzoru na Krista raspetog, izražava predanje našeg života u Očeve ruke.