Požega, (IKA) – Na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja u požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske večernje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s katedralnim župnikom i kanonikom preč. Matijom Jurakovićem, kancelarom Ivicom Žuljevićem te katedralnim vikarom Mladenom Štivinom. U uvodnom dijelu slavlja biskup je istaknuo da na svetkovinu Bogojavljenja slavimo događaj kada je svijet u Isusu Kristu prepoznao da je Bog među nama. Čudesna je činjenica da su trojica mudraca s istoka imali takvo srce da su mogli u Isusu Kristu prepoznati Boga, a onda su to kroz 2000 godina u svim narodima na ovoj zemlji mnogi prepoznavali svojim vjerničkim srcem. U propovjedi je biskup napomenuo da ovom događaju ništa ne treba dodati, nego se samo u njega uključiti, jer nije završen, o čemu nam govori i evanđelje. Kako se mi u njega možemo uključiti i završiti ga?
Pred događajem Isusova rođenja može se stajati barem trostruko. U Evanđelju susrećemo tri vrste ljudi koji nastupaju pred tim događajem. Prvi koji se spominju su mudraci s istoka. Oni su svoje znanje povezali sa srcem pokrećući traganje za zvijezdom, za Isusom Kristom. Na tom putu susreću kralja Heroda koji se uznemiri zbog njihova traganja te poziva svećenike i pismoznance koji mu otkrivaju da u starim proročkim spisima piše da se treba roditi Mesija u Betlehemu. Nakon toga Herod se još više uznemiri te zatraži od mudraca da provjere je li istina ono što pišu proroci. Mudraci dolaze u betlehemsku štalicu kako bi se poklonili Isusu, odnosno kako bi mu izručili sebe. Upravo to izručenje sebe Onome koji je sebe izručio za nas u ime Božje to je najsilniji čin kojega može učiniti pametno i mudro biće. Biskup je podsjetio kako ovaj događaj nije završen kako bismo se svrstali među jednu od tri skupine ljudi koje susrećemo u Evanđelju. Jesmo li mi oni koji se mogu svrstati u mudrace, ako jesmo za to treba zahvaljivati Bogu što nam je dao mudračko srce. Jesmo li možda “Herodi” koji sve znaju i imaju dokaze, ali se s njima služe za neke svoje sitne i male, a možda i pokvarene interese te na taj način postaju ljudi koji su daleko od Božjeg događaja. Jesmo li možda Herodovi učenjaci koji razumiju događaj, ali ne odlaze u Betlehem te također ostaju daleko od Božjeg događaja. Napast je, dodaje biskup, da idemo prebrojavati tko u Hrvatskoj pripada kojoj od ovih vrsta ljudi. Međutim, valja druge pustiti, a sebe staviti pred Božje oči i betlehemsku špilju te ponoviti svoje vjerničko opredjeljenje. Već 2000 godina ima jedno mnoštvo koje nutarnjim očima vjere upoznaje Isusa Krista i slijedi ga. To mnoštvo je Isusova crkva koja okuplja ljude koji iznutra vide i svojom vjerom dokučuju Božju stvarnost. Što više ljudi koji će imati srce poput mudraca koje će prepoznavati Božju stvarnost biskup je zaželio ovom gradu i cijeloj domovini Hrvatskoj. Po završetku euharistijskog slavlja biskup je blagoslovio župni dvor.