Bogorodica kraljica

1. Pučka pobožnost zaziva Mariju kao kraljicu. Koncil nakon što je spomenuo Djevičino uznesenje “u nebesku slavu dušom i tijelom”, tumači da ona bijaše “od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara (usp. Otk 19,16), i pobjednikom nad grijehom i smrću” (LG, 59).
Doista, počevši od 5. stoljeća, gotovo u isto doba u kome je Efeški koncil proglašava Bogorodicom, Mariji se počinje pridavati naziv Kraljice. Kršćanski je puk, s tim naknadnim priznanjem njezina uzvišenog dostojanstva, želi staviti nad sva stvorenja, uzvisujući njezinu ulogu i važnost u životu svakog pojedinca i cijeloga svijeta. Ali već u ulomku homilije, koja se pripisuje Origenu, on uspoređuje to tumačenje s riječima koje je izgovorila Elizabeta u Pohođenju: “Ja bih trebala doći tebi, jer si blažena, iznad svih žena, ti majko mojega Gospodina, ti moja Gospodarice” (Ulomak, PG 13,1902 D). U tom tekstu, svojevoljno se prelazi od izraza “Majka mojega Gospodina” na izraz “moja Gospodarica”, anticipirajući ono što će poslije reći sveti Ivan Damaščanski, koji Mariji daje naslov “Gospodarica”: “Kad je postala Stvoriteljeva majka, postala je doista gospodarica svih stvorenja” (De fide orthodoxa, 4,14, PG 94,1157).
2. Moj časni prethodnik Pio XII, u spisu Ad coeli Reginam, na kojega se poziva konstitucija Lumen gentium, pokazuje kao temelj Marijina kraljevskog dostojanstva, osim majčinstva, sudjelovanje u djelu otkupljenja. Enciklika podsjeća na liturgijski tekst: “Sveta Marija, Kraljica neba i Gospodarica svijeta, stajala je u boli, uz križ Gospodina našega Isusa Krista” (AAS 46 /1954/ 634). Enciklika utvrđuje zatim sličnost između Marije i Krista, koja nam pomaže shvatiti značenje Djevičina kaljevskog dostojanstva. Krist je kralj ne samo zato što je Sin Božji, nego također jer je Otkupitelj; Marija je kraljica ne samo zato što je Bogorodica, nego jer je također, kao nova Eva pridružena novom Adamu, sudjelovala u djelu Otkupljenja ljudskoga roda (AAS 46 /1954/ 635). U Markovu evanđelju čitamo da na dan Uzašašća Gospodin Isus “bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu” (16,19). U biblijskom jeziku “sjediti zdesna Bogu” znači dijeliti njegovu neograničenu vlast. Sjedeći “zdesna Bogu”, on obnavlja njegovo kraljevstvo, Kraljevstvo Božje. Uznesena na nebo, Marija je pridružena Sinovljevoj moći i posvećuje se širenju Kraljevstva, sudjelujući u širenju božanske milosti u svijetu. Gledajući sličnost između Kristova uzašašća i Marijina uznesenja, možemo zaključiti da je Marija, osvisno o Kristu, kraljica koja posjeduje i vrši u svijetu vlast koju joj je dao sam njezin Sin.
3. Naziv Kraljica svakako ne zamjenjuje naziv Majke: njezino kraljevsko dostojanstvo ostaje posljedica njezina osobitog majčinskog poslanja, i naprosto izriče vlast koja joj je dana da izvrši to poslanje. Navodeći bulu “Ineffabilis Deus”, Pija IX, vrhovni prvosvećenik Pio XII. ističe ovaj majčinski doseg Djevičina kraljevskog dostojanstva: “Preuzimajući za nas majčinsku ljubav i prihvaćajući interese našega spasenja, ona proteže svoju skrb na cijeli ljudski rod. Postavljena od Gospodina za Kraljicu neba i zemlje, uzdignuta nad sve zborove anđeoske i cijelu nebesku hijerarhiju svetaca, sjedeći zdesna svome jedinome Sinu, našem Gospodinu Isusu Kristu, ona s velikom sigurnošću postiže ono što moli svojim majčinskim molitvama; ono što traži nalazi i ne može joj nedostajati” (AAS 46 /1954/ 636-637).
4. Kršćani, dakle, s pouzdanjem gledaju u Mariju Kraljicu, i to ne samo da ne umanjuje nego uzvisuje njihovo djetinje prepuštanje onoj koja je majka u redu milosti. Dapače, skrb Marije Kraljice za ljude može biti potpuno djelotvorna upravo snagom slavnoga stanja nakon Uznesenja. Dobro to osvjetljuje sveti German Carigradski, koji misli da to stanje jamči tijesni Marijin odnos s njezinim Sinom i omogućuje njezino zauzimanje za nas. Obraćajući se Mariji on dodaje: Krist je htio “imati, takoreći, bliskost tvojih ustiju i tvoga srca; tako pristaje na sve želje koje mu izričeš, kada trpiš za svoju djecu, a on izvršuje svojom božanskom vlašću, sve ono što ga moliš” (Hom. 1, PG 98,348).
5. Može se zaključiti da Uznesenje podupire ne samo puno zajedništvo s Kristom, nego i sa svakim od nas: Ona je uz nas, jer joj njezino slavno stanje dopušta slijediti nas na našem svakodnevnom zemaljskom putu. Kao što još čitamo kod svetog Germana: “Ti stanuješ duhovno s nama i veličina tvoje budnosti nad nama ističe tvoj zajednički život s nama” (Hom. 1, PG,344). Stoga, daleko od stvaranja udaljenosti između nas i nje, Marijino slavno stanje izaziva trajnu i pažljivu bliskost. Ona zna sve što se događa u našem životu i podupire nas majčinskom ljubavlju u životnim kušnjama. Uznesena u slavu nebesku, Marija se potpuno predaje djelu spasenja da prenese svakom čovjeku sreću koju je postigla. Ona je Kraljica koja daje sve ono što posjeduje, priopćujući nadasve život i ljubav Kristovu.