Velika, (IKA) – Na četvrtu nedjelju došašća, 20. prosinca, u župnoj crkvi Sv. Augustina Biskupa u Velikoj, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojeg je šestorici bogoslova Požeške biskupije podijelio službe lektora i akolita. Službu lektora primili su: Stjepan Guzanović, Župa sv. Mihaela Arkanđela, Stražeman; Kristijan Matković, Župa sv. Barbare, Sladojevci i Antun Petrušić, Župa sv. Josipa, Vrbje. Službu akolita su primili: Dejan Ilić, Župa sv. Ivana Krstitelja, Badljevina; Kristijan Perić, Župa Pohoda BDM, Voćin i Josip Prpić, Župa sv. Augustina Biskupa, Velika. S biskupom Antunom su koncelebrirali rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Košćak; domaći župnik Mario Sanić; vicerektor spomenutog Sjemeništa Mislav Kutleša; ravnatelj požeškog Kolegija Marijan Pavelić i Robert Kupčak iz Biskupskog ordinarijata.
Uvodeći u misno slavlje biskup je naglasio da je Božić povezan s određenim iščekivanjima i nadama koje je Isus Krist svojim rođenjem probudio u čovječanstvu. Spomenuo je da u okvir tih nada pripada i svećeničko zvanje kandidata za službu akolita i lektora, među kojima se nalazi i jedan Veličanin, Josip Prpić te se pridružio radosti njegovih roditelja i župljana. Pozdravio je bogoslove na čelu s poglavarima iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, kao i aspirante za svećeništvo iz požeškog Kolegija. Pozvao je nazočne da danas budu “molitelji za ove mlade ljude, da ono što je Bog pozivom u svećeničko zvanje u njima započeo, u njima nikada ne oslabi, nego postane sve jače, i da Isusov poziv u njima pobijedi”.
Homiliju je počeo tvrdnjom da sva tri današnja liturgijska čitanja govore o dolasku, otajstvu u koje je uronjeno i naše rođenje te sve ono što smo tijekom života primili, među ostalim i zvanje svećeničkih kandidata, čisti Božji dar. Izrazio je radost što su ovih šestero mladića od Boga primili dar života, ali još više što ih je Bog obdario poziva u svećeništvo. “Kad mladi čovjek ima tu jasnoću, i zna što želi od svog života, ne po svojim vlastitim smišljenim strategijama, nego po Božjem svjetlu i daru, i ide tim putem, onda je to djelo Božje za koje treba zahvaliti”, rekao je biskup. Naglasio je da je uz zahvaljivanje potrebna i molitva da njihov korak kojim su krenuli prema svećeništvu zaista bude čvrst. “Jer nama u Hrvatskoj”, nastavio je biskup, “potrebni su ljudi koji će nam pomoći da ne tapkamo na istome mjestu i vrtimo se u krugu nemoći i zla, nego da koračamo prema cilju, smislu, vječnosti, prema Bogu. Nema važnijega i presudnijega od toga!”
Polazeći od naviještene Božje riječi, protumačio je kako u prvom čitanju prorok Mihej govori o dolasku Božjeg spasenja iz najmanjega židovskog kneževstva, iz Betlehema. Ljudi prorokova doba smatrali su, a mnogi i danas tako misle, da se iz sitnog i beznačajnog ne može dogoditi nešto veliko. Međutim, prorok nas uvjerava da Božje spasenje može doći i iz onoga što je po našim ljudskim mjerilima baš takvo, sitno i beznačajno. Tumačeći drugo čitanje, u kojem pisac Poslanice Hebrejima govori o Isusu Kristu koji, ulazeći u svijet, dolazi vršiti volju Božju, biskup je rekao: “Kad čovjek postavi sebe i svoju volju na prvo mjesto, redovito se prevari. Jer naša mjerila kojima prosuđujemo sebe i svijet, ranjeni su zlom i sebičnošću. Kad god je čovjek okrenut prema drugome, prema Bogu, on se oslobađa zarobljenosti sobom, najbolje razumije tko on zapravo jest i koje je njegovo poslanje. Isus upravo tako ulazi u ovaj svijet, izabirući put malenosti. Isus Krist je ljudski gledajući bio najmanji onda kad je bio razapet na križu, od svih otpisan. Ali tada je u potpunom predanju Ocu bio najmoćniji i najveći, jer je u njemu Bog snagom svoje ljubavi ostvario našu konačnu slobodu, puninu života i smisao našeg postojanja”. Istaknuo je da oni koji su krenuli putem svećeništva služe tom Božjem djelu u Isusu Kristu kad u njega posvema založe same sebe. Govoreći o susretu dviju jednostavnih i malih žena, Marije i Elizabete, o kojemu je riječ u evanđeoskom ulomku, biskup je istaknuo da one nisu živjele u središtima ondašnje moći, Rimu i Jeruzalemu, nego na rubu svijeta. Bog upravo s takvim ženama zapodijeva dijalog, i one ga, makar ne razumiju do kraja prihvaćaju u svojoj malenosti. “To su vam ti siromasi, sirotinja svijeta s kojom Bog uvijek računa, i s kojom Bog može najviše ostvariti”, kazao je biskup. Primjenjujući tu istinu na bogoslove koji primaju službe lektora i akolita, ustvrdio je: “Što može kroz ove male, jednostavne mlade ljude doći među nas, Bog zna. On neka učini da kroz njihovo svećeničko služenje u Hrvatsku dođe njegov dar, njegova pobjeda nad smrću, pa da se po njihovoj malenost ostvari Božja veličina”.
Na kraju slavlja biskup je čestitao bogoslovima koji su primanjem službi lektora i akolita postali službenici Riječi i Oltara. Zaželio je da u njima, ali i u svim drugim bogoslovima i aspirantima ne ponestane žara kojim su primili Božji poziv. Sve ih je povjerio u molitve članovima “Djela za duhovna zvanja” veličke župe. Zahvalio je poglavarima iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu za njihov dolazak u Veliku, ali i za sve ono što nastoje činiti za mlade ljude na putu svećeništva.