Bogoslužje je vodio dr. sc. Samir Vrabec, đakon u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek, a u molitvi su, uz evangelike, sudjelovali vjernici i predstavnici kršćanskih Crkava koje je domaćin srdačno pozdravio: Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj, prof. dr. Peter Kuzmič, dekan Visokoga evanđeoskog teološkog učilišta (VETU) u Osijeku i zauzeti ekumenist, Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskup Crkve Božje u RH, te Krešimir Pećar, član Katoličke laičke zajednice Molitva i Riječ (MiR). Bogoslužje je uz klavijaturno sviranje Ane Slačanac, članice Prezbiterija evangeličke crkvene općine Osijek, pjevanjem duhovnih skladba pratio crkveni zbor.

„Okupljeni petoga dana (večeri) u molitvenom ekumenskom hodu u kršćanskim crkvama našega grada Osijeka pozvani smo, u kontekstu ulomka Matejeva evanđelja Zvijezda koju su vidjeli kako izlazi išla je pred njima (Mt 2, 9) promišljati o temi „Predvođeni jednim Gospodinom“, uvodno je rekao đakon Vrabec te pozvao na zajedničko pjevanje ulazne pjesme i slušanje Božje riječi na način zajedništva „da sami sebe donosimo na dar“. Poslušani su biblijski tekstovi (Izlazak 13, 17 – 14, 4; Psalam 121; Otkrivenje 22, 5-9; Matej 2, 7-10) između kojih je Bog slavljen pjesmom i molitvom. Potom je predsjedatelj pozvao „braću i sestre grada Osijeku, jedne u Gospodinu Isusu Kristu“, na ispovijed vjere (Apostolsko vjerovanje) te je propovijed utemeljio na pročitanim ulomcima.

„Izraelci su idući do Obećane zemlje prešli dug put jer ih je Bog uputio na zaobilazni put. Najkraći put do Obećane zemlje bio bi ići iz Egipta sjeverno duž obale Sredozemnog mora. Ali, tu je bila zemlja Filistejaca sa svojim velikim gradovima. Zasigurno bi došlo do sukoba između Filistejaca i novopridošlog naroda Izraela i ti sukobi bi bili na štetu Izraelaca jer su u vojnom smislu Filistejci bili nadmoćniji od njih. Zato Bog upravlja svoj narod na obilazni put. U svojim ćemo se životima rijetko odlučiti za zaobilazni put jer on je uvijek duži. Međutim, zaobilazni put može dovesti do odredišta na koje ne bismo došli da smo išli kraćim putem. Obilazni putevi nam mogu pomoći otkriti odredišta koja inače ne bismo upoznali. Tako je bilo i s Izraelcima. Obilaznim putem ih je Bog doveo do gore Sinaj. Ondje dobivaju Deset zapovijedi. Što bi bilo čovječanstvo bez Deset zapovijedi? Što bi se dogodilo da Izrael nije, obilaznim putem, skrenuo prema Sinaju? Izraelcima je Bog pokazivao sigurni put prema izbavljenju od egipatskog ropstva i Obećanoj zemlji stupom od oblaka danju te stupom od ognja noću“, promišljao je Vrabec te uz podsjećanje kako su magi (mudraci) slijedivši zvijezdu stigli do mjesta rođenja Djeteta – Spasitelja svijeta, upitao i zaključio: „Jesmo li, mi i danas, spremni budno motriti i prepoznati znak Božjeg izbavljenja među nama?… Najkraći put nije uvijek Božji izravni i pravi put. Ono što se čini dužim putem, a ponekad, možda, i stranputicom katkad je zapravo jedini mogući put! To nam može biti utjeha kada nam se put Crkve kroz povijest ponekad čini nezgrapnim, neskladnim, nesvrhovitim i prijepornim. Tako Bog vodi prema odredištu. Možda bismo ponekad i sebe trebali uključiti u razloge zašto je nešto krenulo u nečemu dobrim, a u nečemu krivim putem. Postoji stara izreka koja se pripisuje Tereziji Avilskoj: ‘Bog piše ravno i krivim crtama’. Ponekad je nevjerojatno teško i gotovo nemoguće gledati na kušnje i nevolje tijekom crkvene povijesti. No, nije li poseban znak i ne doživljavamo li uvijek iznova čuđenje da spoznaja Evanđelja i spremnost za zajedništvo uvijek iznova sve prevladaju? Često mukotrpan put, kojim je Izrael morao proći kroz pustinju ipak došavši do odredišta, ohrabruje nas da se i mi usudimo u zajedništvu hoditi s Bogom“, rekao je dr. Vrabec.

Predsjedatelj je poveo molitvu Bogu Ocu, predviđenu u priručniku petog molitvenog dana Svjetske molitvene osmine za: učvršćenje nade u Boga i da u svakom trenutku prepoznajemo da On hoda s nama, štiti nas, svoj narod; da nas nauči slijediti Duha Svetoga, čak i ako nam se put čini nepoznat, kako bismo mogli doći do jedinstva u Isusu Kristu, svjetlu svijeta. Nakon pjesme, Vrabec je predvodio molitvu s nakanama (za grad, sugrađane, za život bez mržnje u miru, za sve obitelji, susjede, prijatelje i neprijatelje, patnike, radnike, nezaposlene, bolesne i liječnike te sve koji služe općem dobru Osijeka i zemlje, za sigurnost na ulicama, gostoljubivost prema strancima i otvorenost za usamljene, ožalošćene i nesretne, za pobjedu pravde i otvaranje srca za stvaranje i dobro), zaključujući ih pozivom na molitvu Gospodnju te završnim blagoslovom: „A mir Božji koji nadilazi svaki ljudski razum, neka čuva naša srca i naše misli u Kristu Isusu“.

Na kraju bogoslužja prigodnim riječima nazočnima su se obratili predstavnici kršćanskih Crkava.

Péter Szenn govorio je grešnosti ljudi, Crkve i Božjoj milosti koja je veća, naglasivši kako je „bitno znati da je jedna Crkva u kojoj jedni druge možemo poštivati u tome kako ‘obožavamo’ Boga na razne načine, po klanjanju, po vjeri i kako živimo po njegovom zakonu Svetom pismu, i po milosti možemo ‘obožavati’ jedinoga Boga i nikoga drugoga da možemo zajedno reći, evo, vjerujem“, te zaključio: „Draga braćo i sestre, izuzetna mi je čast i od srca hvala što mogu ovdje zajedno s vama slaviti jedinoga pravoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Zato njemu hvala i slava u sve vijeke vjekova“.

Peter Kuzmič podijelio je s vjernicima radost što je papa Franjo objavio (21. siječnja) dekret kojim dodjeljuje sv. Ireneju (Irinej) Lyonskom – apostolu keltskih i germanskih naroda, branitelju nauka – titulu crkvenog naučitelja, s naslovom „Doctor unitatis“. Pojasnivši da naslov znači „Doktor jedinstva“ Crkve, Kuzmič je podsjetio da je sv. Irenej (2. stoljeće) došao s Istoka, a na Zapadu je obavljao svoju biskupsku službu. „Druga osoba koju bih spomenuo je Angela Merkel. Zašto spominjem bivšu njemačku kancelarku? Bila je najutjecajnija žena u Europi, a nakon 16 godina svojom slobodnom voljom istupila je iz vlade. Upoznao sam ju, nakon što je srušen Berlinski zid, na prvom njemačkom molitvenom doručku na koji me zvao gospodin Horst Kasner (luteranski pastor), otac Angele Merkel, koji je rekao da se jako ponosi svojom kćeri upravo imenovanom ministricom obitelji i mladih jer se ona drži Božje riječi kao hrabra luteranka; jer je slušala njegove propovijedi i njezin je svjetonazor oblikovan svetopisamskim učenjem, te Bogu zahvaljuje što je među političarima. Merkel je posvjedočila svoju vjeru među političarima kako moraju ‘biti ponizni jer treba služiti Bogu i narodu’. I mi svjedočimo svoju vjeru. I ovdje u Evangeličkoj (luteranskoj) Crkvi, a 23. siječnja je zajedničko ekumensko slavlje kod kapucina te u ponedjeljak završavamo kod pravoslavnih. To je vrlo zanimljiv hod prema jedinstvu. Mi večeras ovdje nismo podijeljeni, jedno smo u Kristu. Neka bude proslavljen Gospodin i Spasitelj, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“, rekao je Kuzmič.

Matej Lazar Kovačević pozdravio je sudionike i suradnike djela Gospodnjeg te, potaknut ovogodišnjim geslom, čitanjima i posebice psalmom 121., kazao: „Možemo se pouzdati da će nas Bog štititi da na toj životnoj stazi ne padnemo i usmjeravat će nas konačnom odredištu… Slušali smo psalam pouzdanja jer u njemu šest puta odjekuje hebrejski glagol shamar, hrv. čuvati, štititi. Bog je čuvar, uvijek budan, pozoran i brižljiv stražar koji bdije nad svojim narodom kako bi ga zaštitio od svake pogibelji i opasnosti… Poput mudraca koji su slijedili Zvijezdu, valja nam istinski prilaziti Gospodinu u našoj svakodnevici jer u nastavku hoda svjedočiti nam je Gospodnju blizinu. On je prisutan samo tamo gdje ljudi daju njegovom miru i ljubavi svoje ruke i noge, svoj um i toplinu vlastitog srca. Po takvima Bog postaje vidljiv i dohvatljiv za bližnjeg, za brata čovjeka, napose za dobro svemu stvorenju Božjem“. Obraćanje je Kovačević zaključio molitvom zahvale, prošnje i pouzdanja.

Ekumensko sabiranje završilo je pjesmom i druženjem uz pridržavanje epidemioloških mjera.