Zagreb, 4. 2. 1995. (IKA) – Na tradicionalnom misnom slavlju u spomen sv. Tripuna okupili su se 3. velja~e u crkvi sv. Marije, Bokeljani iz Zagreba na poziv Velikog vijeđa hrvatske bratovčtine “Bokeljske mornarice 809”. Misu je predvodio župnik Vinko Kanižaj koji je prilikom propovijedi pro~itao poruku kotorskog biskupa Ive Gugiđa Bokeljanima u Zagrebu: “Dragi Bokeljani, čtovatelji sv. Tripuna! Svake godine, kad Vam pred blagdan sv. Tripuna upuđujem svoju poruku da Vas podsjetim na neprekinuti kontinuitet o ~ačđenju i sve~anosti sv. Tripuna, začtitnika Grada i biskupije kotorske, osjeđam se donekle nemođan da izrazim ono duboko pouzdanje i vrlo rodoljublje čto ga kroz stoljeđe, pa sve do danas, a nadam se i u buduđe, nočahu i nose sinovi Boke oli~ena u liku svetoga začtitnika, sv. Tripuna. To je poziv, rekao bih, prije svega glas basreljefa načeg začtitnika uklesanog u gradskim vratima, koji prolaznicima kao da čapđe: vrijeme je, Bokelji sveto, iskoristite ga za dobrobit, svoju i svojih, za spas duče. To je čapat duhova onih ~estitih starih pokojnika iz kotorskog vijeđa, koji su izdavali propise, kako i kada treba da prisustvuje – uz vjerni puk – vlastela s rektorom i biskup poznatima “Lodama”, sve~anoj službi u katedrali, veli~anstvenoj procesiji i tripundanskom kolu glasovite nam mornarice. To je jeka iz grobova onih starih Gestalda i Oficijala načih drevnih bratovčtina, koji primjerom i blagom napomenom spominjahu bratimima i njihovim nasljednicima veli~inu kulta, začtite i slave sv. Tripuna, čto je sve tako duboko utkano u povijest ovog slavnog Grada i biskupije.
Hođemo li poslučati ove svete glasove, nadasve glas di~nog začtitnika koji nas preko jedanaest stoljeđa zagovara i brani, glas slavnih načih preša, koji su se redovito Bogu, Majci Božjoj i sv. Tripunu obrađali skručenim i ponoznim srcem i na to prijatelje i poznanike upuđivali? Da, ne dvojim, jer nas na to nuka ne samo dužna zahvalnost za tolike primljene milosti, nego nas privla~i i ~asna bokeljska tradicija, mogu ređi – život Kotora i cijele Boke. Neka dakle, sinovi Boke, ma gdje bili, sve~ano proslave Dan sv. Tripuna, prema prilikama i moguđnostima.
O, slavni sve~e, obnovi nas svojim mođnim zagovorom, da budemo i mi čto su bili stari Bokelji, brani~i vjere, pobornici mira, starodrevne kulture i civilizacije, protagonisti harmoni~nog suživota, ljubitelji i ~uvari domađeg ognjičta. Uime svoje i kotorske crkve sv. Tripuna, sve Vas pozivam na godičnje ponovljenje sve~anosti i svima unaprijed ~estitam dan u kojem na osobit na~in umom i srcem pjevamo mu davna djela preslavna.”