Zadar, (IKA) – “Nitko nije više od kršćana vodio brigu o tijelu, nitko nije pokopavanjem iskazivao tijelu toliku čast kao kršćani. Kršćanstvo je uvelo kult pokopavanja, štovanja mučenika, gradnje crkava na mjestima gdje su bila počivališta njihovih tijela. Kontradikcija je u tome što kršćani poštuju tijelo, u nadi uskrsnuća, u odnosu prema nebu. Stoga za njih riječ salus dobija semantičko obogaćenje te ne znači samo zdravlje, već i spasenje. U isto ga vrijeme preziru, ali samo u odnosu prema zemlji. Oni ga se odriču. Ali kršćansko odricanje od tijela nije nirvana niti rezignacija pred životom”, istaknuo je dr. Ivan Bodrožić, profesor patrologije na KBF-u u Zagrebu i Splitu, u sklopu svog predavanja “Bolest i zdravlje u Svetom pismu i kršćanskoj predaji”. U organizaciji zadarske podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva predavanje je održao 28. ožujka u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. Kršćanstvo uvodi paradoks glede zdravlja tj. tjelesne dimenzije čovjeka. Ističe primat duha i duhovnoga u čovjeku ne odbacujući tjelesno, nego upravo suprotno, time ga uzdiže. “Paradoks je da upravo oni koji su slijedili evanđeoske naputke zanemarujući sebe, svoje zdravlje i tijelo, postaju puku zaštitnici od određenih bolesti, u pojedinim zvanjima ili situacijama. Prakticirajući askezu nije bio cilj uništavati tijelo, nego prakticirati odricanje kroteći zle sklonosti. Pa i u najstrožim redovima i oblicima askeze, znalo se da askeza nikad ne smije ići na štetu ljudskom zdravlju”, rekao je dr. Bodrožić. Podsjetio je i na izreku “Zdrav duh u zdravom tijelu”, čime je poganski svijet pokušao dati okvire odnosa duše i tijela. Premda je tijelo bilo u drugom planu, dok se dušu smatralo besmrtnom, prema toj izreci ključ zdravlja duše ovisio je o zdravlju tijela. Pod zdravljem duha mislilo se samo na opći osjećaj ugode koji se prevodi izričajem “dobro se osjećam”, a da se pritom nije mislilo na dublji etički ili metafizički odnos ili stanje duha, rekao je dr. Bodrožić. Ta je izreka odražavala grčko-latinski mentalitet i uvjerenje da psihičko zdravlje ovisi o zdravlju tijela. Ne osporavajući upućenost jednog na drugo, kršćanstvo je radije polazilo od aksioma “Zdravo tijelo po zdravom duhu”. Mislilo se na cjelovitije i sveobuhvatnije poimanje tijela, ne samo u vremenitoj, nego i u vječnoj dimenziji. Odbacivalo se tjelesne podražaje, strasti i požude, a ne tijelo u čiju su dobrotu kršćani vjerovali, kao i određenje za vječni život. Rano kršćanstvo moralo se oduprijeti pogrešnim tumačenjima i pokušajima radikaliziranja Isusove misli kao isključive spiritualizacije, istaknuo je predavač. Isusov zahvat pretpostavlja cjelovitost zahvata na duši i tijelu. Medicina postaje suradničko zvanje u odnosu prema Bogu koji je pravi Liječnik. Predavač je istaknuo da Isusovi činovi ozdravljanja nisu samo terapeutski. “Postoji poveznica između ozdravljanja bolesnih u tjelesno zdravlje i spasenja koje je Bog obećao vjernicima. Bog daje zdravlje slobodno i besplatno, a po zdravlju i dar spasenja. On očekuje svojim zahvatom pokrenuti vjeru kod onih kojima čini dobro. Isus kaže: Nije li važnije tijelo od odijela? Ukazuje time na važnost tijela kao bitne sastavnice života. Time obvezuje vjernike na skrb oko tijela”, istaknuo je dr. Bodrožić, upozorivši: “Zdravlje nije samo tjelesni ugođaj, a još manje ugoda. Dobro duše se najviše ostvaruje kreposnim životom. Kršćanstvo ide tragom takve cjelovitosti, za razliku od pogana koji su prvim dobrom razumijevali zdravlje”.
Uvodno je duhovnik zadarskog HKLD-a fra Kristijan Kuhar rekao da pitanje bolesti i patnje zadire duboko u čovjeka i pitanje egzistencije. U povijesti religija, bolest i patnja predstavljaju se kao nesavršenstvo, prokletstvo i ostavljenost čovjeka od Boga i božanstva. “Suvremeno poimanje patnje i boli kao da želi zaboraviti na tu dimenziju čovjeka; o tome se uglavnom šuti, nudi se sve da bi se riješilo patnje i produžilo život. Zapravo u pozadini caruje kultura smrti. Zdravlje je blagoslov, perspektiva za život, mogućnost za sreću i mir, bogatstvo i lagodnost života. U brizi za zdravlje sva je kampanja velike mašinerije marketinga i farmaceutike”, upozorio je fra Kristijan. S Isusom i Novim zavjetom mijenja se pogled na trpljenje i bolest. “Bolest je supatnja s Kristom, svako trpljenje postaje strpljenje – onaj koji trpi, koji je i strpljiv. Patnik postaje ovisan o Bogu, bližnjemu, a zdravi se brine za bolesnog, donosi zdravlje ljudskoj zajednici. Očuvanje života sveopće je poslanje kršćanske zajednice”, rekao je fra Kristijan. Istaknuo je da biblijski pogled na te kategorije života može pomoći zdravstvenim djelatnicima da se promijeni pogled na čovjeka patnika; ne u stilu suvremenog humanizma, tehnički, nego da se spasi i očuva cjelovito zdravlje; da se zdravlje ne pretvori u božanstvo, nego da ga se gleda kao Božji dar i poslanje.