Rim, 3. 11. 1997. (IKA) – “Između opasnosti i vjere, Bosna i Hercegovina traži vedrinu koja je dostižni cilj. Dvije godine nakon daytonskih mirovnih sporazuma poratni put zemalja nekadašnje Jugoslavije još je daleko od toga da bismo ga mogli nazvati demokratski dovršenim. (…) Sarajevo, grad-simbol tragičnih ratnih događaja, živi između tame i svjetla trenutnih prilika. Svjetla, poput onoga u prigodi pohoda Papa u travnju. Trenutak nade, poput balzama, koji je ostao u srcima tisuća ljudi, većinom katolika, koji se zalažu da zaborave rane nedavnih strahota.”
Tim je riječima “Radio Vatikan” 2. studenoga najavio razgovor s mons. Perom Sudarom, pomoćnim sarajevskim biskupom, koji je svoj razgovor s novinarom Lucom Collodijem započeo: “Ovdje nema posla, nema penzije: ljudi osjećaju da nemaju nikakvu sigurnost, dapače, žive u stanju velikog straha i stoga odlaze. Ono što nas najviše žalosti jest činjenica da brojne obitelji, koje su ovdje ostale za vrijeme cijelog rata, nadasve katoličke obitelji iz srednje Bosne, sada odlaze jer se često događaju ubojstva, bombardiranja a vlasti nikad ne uspijevaju otkriti krivce. U tom smislu, nažalost, katolici kao ogromna manjina – već prije rata, no nadasve sada – ne vide budućnost i odlučuju se na odlazak, dovodeći u stvarnu opasnost budući suživot u Bosni, za koji se Katolička Crkva zalagala oduvijek, napose u ovom ratu, i smanjujući dakle također naše polje djelovanja, mogućnost da poradimo na tom suživotu i uime budućnosti mira u ovoj zemlji.”
Osvrćući se na Papin pastoralni pohod Sarajevu, mons. Sudar je istaknuo kako se nada da je “Papina poruka koju – čini se gotovo čudom! – nijedna strana nije osporavala, sišla kao lijek u duše i da sada tamo kipi. (…) Nadamo se sada da će taj lijek djelovati i ozdraviti srca, donoseći dugotrajne plodove. (…) Moramo se obratiti, moramo si oprostiti međusobno i moramo ići zajedno: to je trajni poziv koji nam je ostao i kojeg Crkva neprestano ponavlja i nastoji ga držati živim u srcima, u društvu, a posebno unutar sebe same, uvijek spremna ponijeti svoj križ sa sviješću da se po križu dolazi k uskrsnuću!”