Rim, 1. 2. 1999. (IKA) – “Bosna, traži se normalnost”. Tako je u nedjelju 31. siječnja započeo prilog na Radio Vatikanu u kojemu je bilo riječi o trenutnome političkom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini, tri godine od potpisivanja daytonskog sporazuma. “Ispod površnosti krhke normalnosti, pučanstvo – a nadasve katolička manjina – još uvijek doživljava duboke nelagode, diskriminacije, rane koje nikako ne mogu zacijeliti”, ističe se u prilogu Radio Vatikana koji navodi da zajedničke ustanove sve to nerijetko tek ravnodušno promatraju. Gorko je to iskustvo kojega je u mikrofon novinara Adriana Montija Buzzettija izrekao pomoćni sarajevski biskup dr. Pero Sudar.
“Kada bi se u malo riječi morala opisati sva tragedija koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu a osobito Katoličku Crkvu, moglo bi se reći da su oni koji su ostali u Bosni – tj. manje od polovice katolika – zavidni onima koji su otišli, a ovi posljednji koji sada žive u inozemstvu zavide onima koji su otišli. Čini mi se da je iz toga doista jasno kako je duboka tragedija koja se dogodila svekolikom pučanstvu, a osobito katolicima, jer su i prije rata bili manjina (18 posto). Sada, kada se odlučuje o tome vratiti li se ili ne, katolici nemaju pomoći s nijedne strane. Nitko ih ne ohrabruje da se osjećaju sigurnima”, ističe pomoćni sarajevski biskup.
Osim toga, nastavio je dr. Sudar, Europa je u Bosni pokazala sve svoje slabosti i sve svoje podjele. U posljednjih pet godina Europa je u Bosni izgubila, prema njegovoj procjeni, najmanje 20 godina koje je posvećivala i posvećuje svojemu ujedinjenju. Želi li Europa doista mir, želi li budućnost u sigurnosti, mora Bosnu priznati svojim sastavnim dijelom. “Još od doba Turskog carstva Europa je uvijek odbacivala Bosnu i to je i dalje činila u tijeku ratnoga sukoba. No, upravo takvim načinom i sebi je stvorila poteškoće i vrlo ozbiljne prijetnje”, zaključio je mons. Sudar.