Božić je blagdan razbaštinjenih i napuštenih

Na prvim stranicama Svetog Pisma čitamo kako Bog obećava poslati Spasitelja (Post. 3, 15), a obećanje se ispunilo one svete noći kad se rodio Spasitelj, Krist Gospodin. Njegovo rođenje zbilo se u neobičnim okolnostima i daleko od očiju javnosti. Budući da za njih «nije bilo mjesta u svratištu», Josip i Marija su se sklonili u štalicu gdje se Isus rodio. I premda je Novorođeni najavljen kao «knez mira» koji «tješi svoj narod» i «pravdu donosi» (Izaia), njegovo se rođenje nije uklopilo u uhodane norme i pravila svjetovnog ponašanja. A program i način njegova razmišljanja odudarao je od duha ovog svijeta. Stoga, ne treba se čuditi što za njega #!nije bilo mjesta u svratištu#!, što se Herod pobojao pa dao pobiti svu djecu do dvije godine, što se Juda dao potkupiti i izdati neprocjenjivoga za 30 srebrnjaka.. «Svojima dođe, a njegovi ga ne primiše», piše evanđelist Ivan.

Zašto se onda Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom i sišao u ovu našu dolinu suza? Zašto? Pred tim pitanjima i pred tajnom Isusova rođenja uglavnom ostajemo bez riječi. Ne znamo pravog odgovora osim Ivanove tvrdnje kako je Otac tako volio svijet i čovjeka “da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16). “U punini vremena”, naime, on šalje svoga Sina koji će “siromasima navijestiti spasenje, tužnima radost i sužnjima otkupljenje” (IV Euharistijska molitva). “Očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi”. Dan nam sveti osvanu i svjetlost velika siđe na zemlju. Gospodin obznani spasenje svoje kako bi svi krajevi svijeta vidjeli spasenje Boga našega. Isusovom pojavom u obličju čovjeka započeo je život u vremenu, a očima naše duše sinulo je novo svjetlo njegove slave. I dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.

Radi te ljudske čežnje za nebeskim dobrima Isus se i danas utjelovljuje i rađa. Posebice u siromašnim i napuštenim predjelima velikih gradova, kao i u naseljima prognanih za koje “nema mjesta” u suvremenim svratištima. On se rađa u srcima ucviljenih, poniženih i ožalošćenih. Njegovo je poslanje biti «blizu čovjeku patniku» kako bi razriješio njegove spone jarmene… Božić je, dakle, blagdan razbaštinjenih i napuštenih; dan onih koji traže pomoć, ili se povlače u vlastitu tišinu tuge i samoće. Zato je Isus «opunomoćio» svoje sljedbenike zauzimati se za obespravljene i povjerio im neka «budu glas onih koji glasa nemaju», i snaga onih koji nemaju snage: “Siroti pomozite, za udovu se zauzmite” (Iz 1, 17).

Budući da se Isus i ovog Božića želi s nama susresti, pitamo se, ima li nekih okolnosti koje mu se više dopadaju, nekih mjesta i zanimanja koja će ga lakše razumjeti i prihvatiti? U kakvom društvu bi mu bilo najdraže prebivati? Bi li ga privukli veliki borovi po našim trgovima, te ulična i krovna rasvjeta s naših kuća, crkava i palača? Koje bi mjesto i okruženje najradije izabrao za svoje ponovno utjelovljenje? Odgovor na to pitanje naći ćemo u prispodobi o “dobrom Pastiru” gdje govori kako je “došao da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10, 10). Imajući to u vidu čini se kako bi Isusu bilo najdraže doći tamo gdje život buja. Onaj prirodni i nadnaravni, milosni i životni. Drago će mu biti družiti se s djecom koju roditelji s radošću rađaju i kršćanski odgajaju. Milo će mu biti u društvu bolesnika i staraca, koji su otvoreni Božjoj Providnosti i svetim se sakramentima krijepe i hrane. I rado će se naći uz one koji poput Marije “događaje pohranjuju u svom srcu i o njima razmišljaju”, te hvale i veličaju Boga zbog silnih djela koje i danas čini u svom narodu.

Božić nije običan dan, nego Isusov rođendan čijom zaslugom i mi postadosmo djeca Božja, pa se smijemo nadati njegovom milosnom pohodu. Kad ovih božićnih dana budemo primali Isusa u sakramentu pokore i euharistije, te u prigodi obiteljskog blagoslova osjetimo njegovu toplu nazočnost, zahvalimo radosno i kličimo sa starcem Šimunom što je svojim utjelovljenjem postao pravim svjetlom nama i našim obiteljima («Svjetlost na prosvjetljenje naroda», Lk 3, 32).

Svećenicima, redovnicima, redovnicama i cijelom puku dubrovačke biskupije želim čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2007. godinu,

biskup Želimir