Božić je očitovanje ljubavi Božje

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima
“Dijete nam se rodilo, na plećima mu je vlast. Ime mu je Savjetnik divni, Bog silni, Knez mironosni” (Izaija 9, 5)

Božić je očitovanje ljubavi Božje, spasiteljice svih ljudi. Bog dolazi k nama da nas usreći, uzdigne, oslobodi, da podigne našu palu ljudsku narav, da nam dokaže da je on Bog ljubavi, u tome je stvarnost i sreća Božića.

Očitovanje Božje ljubavi izvor je istinske radosti i sreće. Bog nam je postao tako blizak. Sišao je na zemlju u naše siromaštvo u našu bijedu. S pravom se zato raduje sav kršćanski narod neopisivim veseljem. Odjekuju pjesme radosti u srcima ljudi. Radosni stisak ruke, radosno čestitanje:
Hristos raždajetsja – Slavite jego!

No, Božić nije samo u tome. Ne smijemo se zadovoljiti samo tim vanjskim izrazima veselja, inače nećemo u potpunosti razumjeti tajnu Božića. A to je očitovanje Božje ljubavi. Bog nam otkriva svoje srce. Moramo ga slijediti, ljubavlju moramo svjedočiti da ga shvaćamo. Nije zato čudo što se Božić pretvara u dan darivanja. Čovjek kao da danas postaje čovjeku bliži, da ga više razumije, da se više zanima za njega, za njegovu bijedu, usamljenost, siromaštvo. Kad darujemo druge, tu je ljubav Božja na djelu.

Ali nije dovoljan samo vanjski dar. Potreban je dar srca, očitovanje iskrene ljubavi. Danas ima toliko sredstava povezanosti, pa ipak smo tako daleki jedni drugima – na ulici, na radnom mjestu, u susjedstvu, pa i u vlastitoj obitelji. Božić nam govori o ljubavi Boga našega, pa i mi moramo pokazati konkretnu ljubav prema svome bližnjemu. Pokušajmo oprostiti sve uvrede i nepravde. Približimo se jedni drugima, osjetimo se braćom i sestrama. Potrudimo se usrećiti usamljene, napuštene, osamljene… Tako ćemo doživjeti pravu božićnu radost i usrećujući druge sebe usrećiti. Slijedimo Boga našega koji je Bog ljubavi da i mi svojom ljubavlju i razumijevanjem za braću iskusimo istinitost one Isusove riječi: “Blaženije je davati nego primati!”

Dijete nam se rodilo! Božić je blagdan života, nade, mira. Objavila se dobrota Božja za život čovječji. Potrebno je to naglasiti danas kad je život prezren i ugrožen, kad živimo u civilizaciji smrti: ratovi, terorizam, mržnja, ubijanje nerodene djece, iskorištavanje i zlostavljanje maloljetnih, samoubojstva, pomanjkanje solidarnosti i pomoći potrebnima.

Rodenje djeteta budi u čovjeku nešto duboko ljudsko, novi život, novu nadu u obitelji, naroda i Crkvi. Dijete je Božji dar. U njemu je početak, klica i iskra nove budućnosti, novoga svijeta. Novorodeni Krist kasnije će reći: “Ja dodoh da imaju život; u izobilju da ga imaju!” (IV. 10, 10).

Novorodeni leži u spilji, u jaslama, a nebeski glasnici objavljuju: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin! To Dijete ispunja naše
želje, iščekivanja, nadanja. Otkriva nam da je život jači od smrti i ljubav od mržnje, da smo rodeni za dobrotu i za Ijubav.

Božić osvjetljuje i otkupljuje, blagoslivlja i posvećuje sva rodenja, prije i poslije Isusovog. Svaki čovjek koji se rada ponavlja čudo Božića jer svako dijete biva povezano s čovještvom Isusa Krista. Božić je posveta života, očinske i majčinske ljubavi, posveta obitelji, naroda i povijesti. Poziv je to da postanemo bratu brat i čovjeku čovjek, ali još i više od toga – da Ijubimo one koji nas ne ljube, da činimo dobro onima koji nama čine zlo. Poziv je to da živimo dostojanstvo svoje ljudske osobe, dostojanstvo obitelji, dostojanstvo svoje narodne i crkvene zajednice.
Novorodeni Krist postao je suputnik našeg tegobnog života, dao nam je poruku nade i spasenja. Ušao je u našu povijest, umiješao se u naš život, prihvatio našu slabost, da donese mir narodima, da poveže vezom ljubavi stare i mlade, očeve i djecu, da pomiri one koji su živjeli u neprijateljstvu i mržnji, da donese istinski život na zemlji.

Po Kristu, Bog je ušao u svijet, da s nama podijeli prolaznost, muku i smrt, a nama da dade život vječni. Primiti ga u svoje srce, u svoj život, izvor je radosti, mira, pravde i spasenja. On je Emanuel – S nama Bog!
Zemlja dolina suza, patnji, bolesti, smrti, po silasku Božjem obasjana je novim svjetlom, Božjom slavonr, prisutnošću Boga našega koja nas ispunja radošću. Slijedimo ljubav Božju unoseći ljubav gdje vlada mržnja, mir gdje vladaju sukobi, oproštenje na uvrede, vjeru tamo gdje je nema, radost gdje vlada žalost, nadu gdje vlada očaj i beznade.

Bog izlazi ususret čovjekovoj istinskoj težnji koja nije samo u tome da upozna Boga, već da uspostavi s njim živi odnos, da doživi njegovu prisutnost. Bog se pojavljuje kao čovjek, istinski i pravi čovjek. To je otajstvo Božića: Bog je postao čovjekom, a čovjek je uzdignut na dostojanstvo Božjeg djeteta. “Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni ni od krvi ni od jelesne požude, ni čovjekove volje nego od Boga” (Iv. 1, 12-13 ).

Kaže veliki sv. Augustin: “Kroz ovo vrijeme, dok hodimo na području vjere, dok gladujemo i žeđamo pravde, dok čeznemo za Božjom ljepotom, pobožnim bogoštov jem slavimo njegov rođendan u liku sluge. Budući da nismo u stanju promatrati kako je prijee vjekova rođen od Oca, promatrajmo kako je za noćne tmine rođen od Djevice Marije. Budući da još nismo zreli da uđemo na gozbu Oca svoga upoznajmo jaslice Gospodina našega Isusa Krista”.
Ispunjen osjećajima božićne radosti i mira upućujem najiskrenije čestitke za Božić i želim blagoslovljenu Novu 2007 godinu svim pripadnicima bogospasajeme Križevačke eparhije, svim kršćanima i svim ljudima dobre volje.
HRISTOS RAŽDAJETSJA – SLAVITE JEGO!

+ Slavomir MIKLOVŠ vladika križevački