Božić je posebna, divna poezija…

Draga braćo i sestre, radujte se Božiću!

Svaki put kad razmišljam o Božiću i kad želim pisati o Božiću osjećam nemoćnost mojih riječi koje su nedostatne, uvijek nedostatne, dok želim izraziti s jedne strane predivnu veličinu i značenje božićnog događaja, a s druge strane majušnost Djeteta u pelenama okruženog neugodnim mirisima staje i ležajem na životinjskim jaslama. Božić je zaista vrhunska poezija, poezija koja sam se svake godine čini sve novijom i sve suvremenijom, “pisana” kao da je baš za naše vrijeme, za svakog čovjeka, za svaki naraštaj, za svako pokoljenje. Božić je pjesma sa stotinu stihova, s mnogo pjevanih ponavljanja, nikad dosadna, ozari svakoga i ohrabri. Neka tako bude i za ovaj Božić godine Gospodnje 2004.!

Brzina uvelike označava današnji svijet, osobito stanovnike moderne Europe, a u zadnje vrijeme nama se (u Hrvatskoj) tako žuri u to europsko “kolo”. Možda nam ta brzina (pa možda i naša brzopletost!) neće dozvoliti ni božićni predah, niti božićno zaustavljanje. Učimo od betlehemskih pastira! Oni su pohitili, došli, ušli i “pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče”. Poklonili se, zaustavili se i osjetili Dijete i “veliku radost za sav narod”. Sveti Luka bilježi da su “sve pogledali”, a onda ispunjeni iskrenim sadržajem koji donosi radost “Ispripovjediše (drugima) o tom Djetetu”. “I svi koji su ih čuli divili su se tome što su im pripovijedali pastiri” (Usp. Lk 2, 8-18). Neka se i nama dogodi ta poželjnost Božića! Pastirska, jednostavna, a toliko potrebna i tražena!

Osobitost suvremenog čovjeka je žurba, nezaustavljivost, kao da nam život sve više postaje neko čudno natjecanje, stalno trčanje. Mnogi vjeruju samo u brzu zaradu, a nerijetko bez pokrića rada. Za mnoge od nas sve više je u upotrebi ona “nemam vremena”. Tako: nema vremena muž za ženu, žena za muža, otac za djecu, djeca za roditelje. Nema vremena poslodavac za radnika, službenik (u kancelarijama) za stranku. Odgojitelji nemaju vremena za odgajanje učenika jer su prenatrpani programom, učenici nemaju vremena (kažu tako!) ni za svetu misu, ni za (župski) vjeronauk jer su vezani za druge obveze. Djeca (ponekad i u nekim sredinama!) nemaju vremena čak ni za igru, jer su vezani na razne dodatne aktivnosti. Hajde, braćo moja, sestre moje, poklonimo nešto vremena Božiću i njegovom sadržaju. Zaustavimo se! Razmislimo!

Život ne smije biti potrošen tako i toliko da s pjesnikom moramo potvrditi: “Veliki smo samih sebe rasipnici, trošimo se kao silni bogataši… Koža nam stoji na pazaru, na dražbi, prodaju se ideali i oltari, za bescjenje svak#! nas sebi vodi, grabi, nameću se vikom brojni mešetari… svačemu smo dobar komad sebe dali… a sve je u tome, recimo to tiše – za sebe nam ništa od sebe ne osta!” (Usp. Juraj Jurjević, Rasprodaja samog sebe). Dani Božića dani su pomne potražnje za lijepim, prisnim, ugodnim, dani su to potražnje za “izgubljenim Rajem”. Dani su to kada bi trebalo osmisliti vrijednost djetinjstva, vrijednost skladnog obiteljskog ugođaja i htjeti pronaći ljepotu življenja po uputama Novorođenog Kralja. Hajde, braćo novinari, ponudite nam, napišite nam nešto lijepoga! Potražite, zavirite i u skromnije kutke, možda tamo otkrijete “skriveno blago”. Političari, oko kojih se stalno vrte neke visoke cijene i ucjene, afere i sukobi (interesa), parnice, spletke… zaobiđite Heroda, “drugim se putem vratite u svoju zemlju” kako to učiniše sveta tri Kralja (Usp. Mt 2, 12).

Istini za volju, moramo priznati i mi u Crkvi, da puno puto zaboravljamo na traženje Boga i Božića. Zato s Mudracima moramo, moramo velim, krenuti na put! Put drukčiji, put koji vodi k cilju, put koji osmišljava život. Dakako, to nije nipošto lagani put posut laticama ruža, bez trnja. To je put koji ide preko trnja k zvijezdama, zvijezdama mudračevim, ali zvijezdama koje vode Božiću i svemu lijepome što doživljeni i življeni Božić sa sobom nosi! U blizini Josipa, marljiva radnika, uz Mariju, brižnu domaćicu, u društvu s Malenim koji nam otkriva i rješava velike tajne Neba i Zemlje. Tražimo Boga, na “sva ga usta slavimo i hvalimo” (Tob 13, 2 sl), “Pjesmu novu zapjevajte Njemu!” (Ps. 33), On, Novorođeni, neka “Svjetlo novo u nas ulije” (Himan crkveni). “O, zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Gospodin učini velika djela!” (Joel 2, 21).

Ćudljivost i hirovitost ljudska koja nam okružuje, a čemu smo i sami skloni, neka nas ne zarobi! Ćudorednost i pravilni moralni postupci neka od nas učine prave i korisne božićne ukrase! Neka to budu naši darovi Malenome, Crkvi našoj, narodu našem, Domovini našoj! Neka se finoća nastani u našim kućama oplemenjena sretnom božićnom pjesmom koja neka se čuje, neka odjekuje! Povežimo se molitvom! Jedni za druge, cjelina naroda za pojedinca, pojedinac za svoju zajednicu, za svoj narod! Obitelji kršćanska, vrati se molitvi! “Ako roditelji prednjače primjerom i zajedničkom obiteljskom molitvom, djeca će, i svi koji žive u kruhu obitelji, lakše naći put čovječnosti, spasenja i svetosti” (Radost i nada, br. 98).

Neka Božić za svakoga od Vas, predragi slavljenici Božića, bude zaista jedan novi put čovječnosti, jedna nova daska spasenja, jedan novi nalaz života u svetosti! Bio Vam Božić sretan i blagoslovljen, a na Novu godinu čuvajte sve ono što će Vas učiniti čovječnijima, sigurnijima, svetijima! Pozdrav i blagoslov svima želi

Vaš biskup + Slobodan

Hvar, 25. studenoga 2004.