Zagreb, (IKA) – Vojni biskup u RH Juraj Jezerinac u božićnoj poruci promišlja o dostojanstvu čovjeka i svemu onome što iz toga dostojanstva izlazi te daje na razmišljanje pitanje: Tko je zapravo čovjek i odakle mu toliko dostojanstvo da je “u punini vremena” i sam Bog htio postati čovjekom?

Podsjećajući da Biblija govori o čovjeku kao Božjem stvorenju, istaknuo je činjenicu da to kako Bog stvara čovjeka, nije predmet vjere, to je predmet znanosti, ali predmet vjere jest da je čovjek Božje stvorenje, da je Bog stvorio svijet poradi čovjeka, da Bog neizmjerno ljubi čovjeka, da ga hoće za svoga suradnika i da upravo iz toga izlazi čovjekovo dostojanstvo. Biblija ne može dopustiti da čovjek i u jednom trenutku postane stvar, roba, predmet, porobljen. Jer, stvoren na sliku sličnosti Božje, čovjek u sebi nosi odsjev Božji, koji je označen slobodom, razumom i voljom, pojasnio je.

Podsjetio je i da u biblijskom načinu razmišljanja susrećemo još jednu istinu, koju je čovječanstvo tijekom povijesti, odbacujući Božji pogled na čovjeka, odbacivalo na svoju štetu, a to je ona prvotna istina o ženi kao “nerazdvojnoj pomoći mužu” odnosno jedinstvenoj cjelini njegova bića. Biblijski nauk o čovjeku jednostavno ističe da čovjek kao osoba nije ni muškarac ni žena, nego tek zajedno muškarac i žena jesu čovjek. Biblija, očito, ističe to jedinstvo u različitosti odnosno međusobnu “ovisnost” muškarca i žene da bi se dogodio “čovjek”. Vojni biskup nadalje podsjeća da biblijski pogled na čovjeka otkriva još jednu važnu činjenicu, a to je da je čovjek biće dijaloga. Dijalog, naime, danas toliko naglašavan i toliko tražen, nažalost možda nikada nije bio tako daleko od čovjeka, upozorio je.

Također biskup podsjeća da već na prvim stranicama Biblije, poslije opisa stvaranja neba i zemlje, imamo izvještaj koji govori o odnosu između čovjeka i Boga. Taj odnos je prijateljski, suradnički. Osvrnuvši se na bit prvoga grijeha, istaknuo je kako je početak svakog zla zapravo u oholoj samodostatnosti kojom se prekida odnos i razgovor između čovjeka i Boga. Tako se postavivši, čovjek želi postati Bog i prisvojiti atribute koji mu ne pripadaju, želi bez odgovornosti odvojiti se od drugoga i sam u potpunoj “slobodi” preuzeti ulogu Stvoritelja. Ali posljedica je toga raskid dijaloga, ne samo u odnosu čovjek – Bog, već i u odnosu čovjek – čovjek. Istaknuo je da je tragični čovjekov pad također početak ponižavanja žene. Ona koja je uzeta od čovjekova tijela, od njegovih kostiju i mesa, više nije čovječica – žena, nego postaje sluškinja, ropkinja. Više nije dostojna čovjekova dijaloga. On se smatra sebi dostatnim i više je ne drži potrebnom u ostvarenju svoje ljudske osobe. No, u tom su “iskonskom” stavu čovjeka također počeci svih ljudskih stradanja, svih tragedija, jer u onom trenutku kad čovjek odbacuje Boga, on odbacuje i čovjeka. To je stvarnost kojom je čovjek označen od početka i kojom je obilježio svoju povijest, pojasnio je vojni biskup.

Ipak, trebamo ustvrditi da Bog ljubi čovjeka i onda kada čovjek bježi od Njega, kada mu se čovjek suprotstavlja, Bog neprestano traži nove putove da uspostavi dijalog s čovjekom, istaknuo je biskup, zaključivši da se po utjelovljenju, po rođenju, po ulasku Božjeg Sina u svijet, ponovno dogodila ne samo ponuda, već i uspostava onoga “rajskog” dijaloga, u Isusu Kristu Bogo-čovjeku dogodio se vrhunac dijaloga između Boga i čovjeka. To obznanjenje je početak novog dijaloga koji Bog želi uspostaviti s čovjekom. To je početak novoga stvorenja, ali i novog odnosa čovjeka prema čovjeku te trenutak povratka dostojanstva ženi, koja neće biti objekt ljudske strasti, ni predmet kojim će se muškarci nadjačavati u posjedovanju, nego će biti ravnopravna družica mužu.

Zapitavši što nam Isus govori o čovjeku, biskup je pojasnio kako govori najprije to da je čovjek, jer je slika sličnosti Božje, neizmjerna i neponovljiva vrijednost. Zatim nam govori da Bog neizmjerno ljubi čovjeka. Dalje, Isus nam otkriva kako smo, na temelju istine da nam je Bog Otac, i mi braća međusobno te nas dijalog s Bogom usmjeruje na međusobni bratski dijalog.

Nadalje, pojasnio je biskup, Isus nas želi upozoriti na to da čovjeka unaprijed ne svrstavamo u određene skupine i da ne cijenimo druge po ljudskim mjerilima. On sam bira svoje učenike baš među onima koji su, na određen način od elitnih pismoznanaca i farizeja, bili ubrojeni među manje vrijedne. To su ribari, carinici, bludnice. On upravo u njih ima neizmjerno povjerenje, tvrdeći da mu je čovjek kao takav veoma važan, i to čovjek koji je spreman s Njime ući u dijalog, čovjek koji unaprijed nikoga ne otpisuje i ne svrstava drugog čovjeka među nepodobne.

Isus će radikalno odijeliti politiku od povjerenja u Njega – “dajte caru carevo, a Bogu Božje” – ali će istodobno onima koji su na vodećim mjestima u društvu dati do znanja da su i oni dužni ravnati se po Božjem zakonu i da im je u ruke dana golema odgovornost. Kristova slika o Bogu i čovjeku postat će “revolucija” koja će preokrenuti svijet. Biskup Jezerinac podsjetio je da je kršćanstvo, također, svojim propovijedanjem i svojim životom vratilo dostojanstvo ženi te ona, po Kristovoj zamisli, više nije ropkinja, ni služavka, već je ona “druga polovica čovjeka” te se oboje, po jedinstvenom neistospolnom dijalogu, ostvaruju i kao čovjek Božji i kao osoba.

U božićnoj poruci biskup Jezerinac upozorio je da je danas čovjek, kao nekada Adam, izvrgnut opasnoj napasti da prekine dijalog sa Stvoriteljem, da odbaci sve norme koje su od Stvoritelja postavljene u naravni zakon te da u “slobodi”, “neovisnosti” i “autonomiji” bez Boga zagospodari svijetom. Stoga je, smatra, danas za čovjeka najveća opasnost upravo ona kušnja koja nam je otkrivena u Adamovu padu, a očituje se u nastojanju da se izbori neovisnost o drugome, bio to Stvoritelj ili čovjek. Zato suvremeni čovjek – izložen svakodnevno privlačnim ponudama “diktature relativizma”, na što stalno upozorava papa Benedikt XVI, u liberalnom okruženju gdje mediji pretjerano reklamiraju individualizam – uporno želi ono što je “lakše” i traži “široki” put lagodnog života, teži samo za onim što zadovoljava njegov trenutačni užitak. Tako oblikovan čovjek želi u svoje ruke uzeti slobodu bez odgovornosti, smatrajući da ima pravo na sve ono što može i do čega svojim razumom može doći.

U egoističnom sljepilu svoga individualizma on potpuno zaboravlja prava drugog čovjeka. Zato je i naše društvo pod pritiscima onih koji bi htjeli zagospodariti životima rođenih i nerođenih, služeći se njima za svoj probitak ili ih čak uništavajući ako im “smetaju”. Kao da je zavladalo pravo jačega, moćnijega, a relativiziraju se i ruše sve vrednote, zaboravljajući Kristov kriterij: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, upozorio je vojni biskup.

Iskustvo potvrđuje da čak i pojedini suvremeni krštenik ponekad pokušava živjeti “kao da Boga nema” te da je, osim toga, još veća varka licemjerno izvanjsko prihvaćanje Kristove poruke kao forme, kojoj se po vlastitim prohtjevima daje sasvim novi “civilni” i “otvoreni” sadržaj koji nema nikakve veze s izvornom evanđeoskom porukom, upozorio je biskup Jezerinac. Stoga je vjernike, pripadnike vojno-redarstvenih snaga, pozvao da se opredijele u životu za ono što je bolje, a ne za ono što je ugodnije, jer, upravo povezanost s Kristom kroz povijest bila je ključna za naš opstanak, učinila je da smo nadvladali sve protivštine i ostvarili povijesni san o slobodi i državi Hrvatskoj.