Draga braćo i sestre, drage obitelji!

U naše domove ovih je dana ušao Božić. U tišini božićne noći došao je među nas Bog u liku Djeteta. Naše radosno iščekivanje nije prevareno. Djetešce Isus nije nikoga mimoišlo ni zaobišlo nijedan dom. Božić nalazi put do svakoga doma i svakoga čovjeka. Siguran sam da ga je pronašao i do vas i zatekao vas u vedrom raspoloženju.

Vaše je domove ovih božićnih dana pohodio svećenik te zajedno s vama molio za mir i blagoslov vaše obitelji u novoj godini. Tom prigodom predao vam je i ovo pismo putem kojega i ove godine želim s vama podijeliti radost i vedrinu Božića.

Božić je početak novoga čovještva na sliku Isusovu. Bog s rođenjem svoga Sina započinje novi odsjek povijesti našega spasenja pružajući čovjeku mogućnost novoga početka. Božićna obnova svijeta toliko je snažna da korjenito mijenja sve odnose. Bog se utjelovljuje, a čovjek u Isusu dobiva brata i Spasitelja. Sam Bog nam otvara put novoga početka, jer kao Dijete ulazi u našu stvarnost. On čovjeka oslobađa staroga. Bez obzira kakva je bila čovjekova povijest, koliki je pritisak prošlosti, čovjek može i treba početi iznova, jer Bog sam započinje s čovjekom, sa svakime koji Boga prihvaća.

Božić nam pruža nadu onkraj sumnji i razočaranja kojima je pritisnut suvremeni čovjek. Mnogi su znakovi nade danas postavljeni oko nas, ali ih se teže prepoznaje u okruženju koje glasno ističe negativnosti i loše primjere. Vijesti iz crne kronike postaju udarne, a o dobru se veoma malo čuje. Božić je poziv na promjenu pogleda i stajališta. Donoseći novi početak Božić usmjeruje čovjeka prema vječnom cilju. Stoga je potrebno uočavati i promicati dobro u svojoj okolini. Ono budi optimizam i unosi vedrinu u međuljudske odnose, u obitelji, župne zajednice, društvo i državu u cjelini.

Obitelj u božićnom slavlju

Stojeći u božićno vrijeme pred jaslicama pogledom obuhvaćamo Djetešce zajedno s osobama koje ga okružuju, a to su u prvom redu Presveta Bogorodica Marija i sveti Josip. Kakav li nam svijetao prizor pruža ta sveta božićna zajednica! Tu izvire svjetlo milosrđa i spasenja za čitav svijet, svjetlo istine za svakoga čovjeka, za čitavo čovječanstvo i svaku pojedinu obitelj. Kako li je lijepo kad se bračni drugovi ugledaju na Djevicu Mariju i njezina muža svetoga Josipa! Kakvom su nježnom utjehom ispunjeni roditelji s malom djecom! Kako li je to nadahnjujuće za zaručnike koji su zauzeti planiranjem budućega zajedničkog života!

Poruka Svete obitelji u prvom je redu poruka vjere. U nazaretskoj kući Bog je uistinu u središtu. Za Mariju i Josipa vjera se očituje i ostvaruje osobito u brizi za povjereno im Dijete, ali i u međusobnoj ljubavi koja je bogata duhovnim darovima i vjernošću. Od njih se uči da je brak savez muža i žene, savez koji zahtjeva međusobnu vjernost, a temelji se na zajedničkom povjerenju u Boga. Vjernost bračnih drugova tako postaje čvrsta stijena na koju se oslanja povjerenje njihove djece. Kada roditelji i djeca žive zajedno u takvom ozračju vjere svi primaju snagu koja im omogućuje da se suoče s teškim izazovima, a kojih nije bila pošteđena ni Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa.

Slika Svete obitelji, kakvu nam predstavlja Biblija, počinje opisom rođenja Djeteta u krajnjem siromaštvu, u štali. Slijedi bijeg u tuđu zemlju, jer Herod prijeti Djetetu. Sveta obitelj nailazi na poteškoće i u Jeruzalemu kada je Isusu bilo dvanaest godina. Pošto ga nakon tri dana nađoše roditelji, Isus na njihov prigovor odgovora: “Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega” (Lk 2,49). Sveti Luka ovako zaključuje izvješće o tom događaju: “1 siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu” (Lk 2,51).

Prikazujući događaj s dvanaestogodišnjim Isusom sveti Luka pokazuje na primjeru Svete obitelji kako obitelj raste prolazeći i kroz iskustva nerazumijevanja. U obitelji je potrebno da se njezini članovi povjeravaju otajstvu koje ih nadilazi. Blažena Djevica Marija brižno je čuvala svoje otajstvo. Ona razmišlja u srcu o otajstvu svoga Sina. Isus govori o otajstvu svoga Oca i tako usmjeruje pogled roditelja. Božić nas ne zatvara u uski krug osobnih interesa, nego nas otvara za otajstvo koje nas nadilazi. Božić nam pokazuje put svetosti za svaku obitelj. Obitelj će postati sveta ako u sebi nosi otajstvo Boga i ako svaki član u srcu čuva povjereno mu otajstvo. Samo ako dopustiš da u srcu djeluje tvoje otajstvo, otajstvo tvoga bračnog druga, tvoje djece, moći ćeš osjetiti zajedništvo svoje obitelji. Pravo zajedništvo se živi samo ondje gdje stanuje Božje otajstvo.

Današnjoj obitelji koja je opterećena mnogim poteškoćama te suočena s brojnim izazovima nije lako na prvi pogled uočiti otajstvo Božje nade. Površnim i letimičnim gledanjem, osobito pod utjecajem nekih medija, moglo bi se zaključiti da je obitelj trajno ugrožena ustanova, gotovo osuđena na nestajanje. Obiteljsko nasilje, problem alkoholizma i drugih ovisnosti, prezaposlenost roditelja i nedostatak brige i vremena za odgoj djece, siromaštvo i nezaposlenost, niske plaće i veliki troškovi života – samo su neke od poteškoća s kojima se suočavaju naše obitelji. Stalno isticanje tih negativnih pojava, koje uostalom nisu novost, već izazovi s kojima se obitelj trajno suočava, stvara ozračje malodušnosti i pesimizma.

Tome se pridružuje i mišljenje da je posvemašnja materijalna sigurnost najvažnija pretpostavka obiteljskoga života dotle da se bez nje ne može započeti bračni život. Usvajanjem takvoga pogleda na brak i obitelj mnogi roditelji pružajući svojoj djeci potpunu materijalnu sigurnost toj istoj djeci uskraćuju nadu i dragocjeno iskustvo početka stvaranja osnova za obiteljski život zajedno sa svojim bračnim drugom. Mnogi koji čekaju ostvarenje svih uvjeta za brak i obitelj, vlastiti bračni i obiteljski život nikada ne započnu.

Nasuprot takvoj zbilji javljaju se i znakovi nade, koje treba isticati i otkrivati u vlastitoj okolini. Takav znak nade oni su mladi koji se ozbiljno i odgovorno, duhovno i materijalno pripremaju za brak i obitelj živeći u čistoći i poštivanju vlastitoga dostojanstva, kao i dostojanstva budućega supruga ili supruge. Znak nade su i one brojne katoličke obitelji koje žive kršćanski poštujući sve Božje zapovijedi te u tom duhu odgajaju i svoju djecu.

Poseban znak nade su pak one obitelji koje odlučuju svoju ljubav okruniti brojnijom djecom. U našoj je Nadbiskupiji zaživjela praksa da biskup ili njegov delegat dođu u župu krstiti peto i svako daljnje dijete u obitelji. Drago nam je što je broj takvih obitelji u porastu, jer su u postojećem društvenom kontekstu velike obitelji dragocjenost i nada cijele Domovine te posebno svjedočanstvo vjere, hrabrosti i optimizma, kako ističe papa Benedikt XVI. Roditelji brojne djece koji unatoč svim poteškoćama radosno žive kulturu života u velikodušnom darivanju i prenošenju dara života nisu samo znak nade, već i živa blagoslovljena stvarnost.

Znak nade su i one obitelji koje se u našim župama, uz sudjelovanje i vodstvo svećenika, umrežuju i povezuju u obiteljske zajednice te na redovitim susretima mole i nadahnjujući se na Svetom Pismu razmjenjuju iskustva radosti i nade, ali i žalosti i tjeskoba obiteljskoga života. Tako međusobno solidarno ojačani i podržani lakše se suočavaju s poteškoćama, prevladavaju moguće krize i pronalaze rješenja svakodnevnih problema. Brojni sudionici predsinodskih susreta u našoj Nadbiskupiji žele i predlažu da obiteljske zajednice zažive u što više naših župa. U tom će smislu potrebnu podršku u formaciji voditelja i animatora obiteljskih zajednica moći pružiti i novoosnovani Nadbiskupijski pastoralni institut koji će se, uz formaciju crkvenih službenika i dijalog sa suvremenim svijetom, posebno baviti i obiteljskom problematikom.

Božićni optimizam

Ispunjeni božićnom radošću i usidreni u nadi možemo s povjerenjem gledati u budućnost. U ovaj naš svijet preplavljen lošim i negativnim vijestima Božić unosi dobru i radosnu vijest o pobjedi dobra nad razarajućom moći zla. Zato obogaćeni Božićem molimo Mariju, zvijezdu kršćanske nade, da pritekne u pomoć palom svijetu koji želi ozdravljenje te joj se obraćamo riječima antifone: “Ti, što rodi Stvorca svoga, prirodi na udivljenje”. Događaju Stvoriteljeva pohoda svome svijetu u djetetu Isusu divimo se u otajstvu Božića. Marija je ona čijom je suradnjom taj pohod ostvaren. Stoga Presvetoj Bogorodici Mariji povjerite, drage obitelji, sve svoje poteškoće i probleme, sve neizvjesnosti i nesigurnosti, sve patnje i boli, kako bi ih ona prikazala svojemu Sinu.

S božićnom željom da svaki naš vjernik, naše obitelji i naše društvo budu preporođeni i obnovljeni navještajem dobra, želim vam sretan Božić i obiljem Božjega blagoslova ispunjenu novu 2008. godinu!

Srdačno vas pozdravlja vaš nadbiskup

+ Josip kardinal Bozanić

Zagreb, o Božiću 2007.