Božić radost novoga svjetla

Draga braćo i sestre,

pred nama je blagdan Božića. Božić je jedna od najomiljenijih kršćanskih svetkovina jer je svojom porukom blizak čovjeku. Dijete nam se rodilo – Sin nam je darovan. Božić je blagdan utjelovljenja Sina Božjega i početak novoga doba, koje je započelo na rubu Betlehema u štalici. Započeo na rubu Betlehema, taj je događaj u središtu povijesti čovječanstva. Po Isusu, rođenom u Betlehemu, Bog je ušao u čovječji svijet i progovorio čovjeku na razumljiv i prihvatljiv način. Novi kralj – Isus Krist, dolazi odozdo iz štale s dna ljudskog postojanja, i to kao nemoćno dijete. Zato je Božić objava Božje ljubavi, koja spašava ljude. Bog pokazuje svoju moć ljubavlju, ne traži ništa za sebe. Uči nas da je sposoban ljubiti samo onaj koji ne traži ništa za sebe. Isus se rađa za sve ljude i nitko nije isključen iz Njegove ljubavi. Zato nas zbunjuje dokle ide Njegova ljubav – do štalice, do jaslica. Teško je ostati ravnodušan pred Božićem, jer Božić je radost novog susreta između čovjeka i Boga. Božić je radost novoga svjetla, koje je s neba zasjalo na našoj zemlji. Božić je radost nove nade. Dijete Isus u štali želi probuditi i naše savjesti, kako bismo i mi primijetili ljude oko sebe i obasjali ih svjetlom svoje ljubavi jer ima mnogo onih koji su potrebni naše pažnje i naše ljubavi.

Ovih predbožićnih dana svjedoci smo gužvi na našim cestama, u trgovinama vlada potrošačka groznica. I mi kršćani se pomalo pitamo: Je li danas moguće slaviti Božić u njegovom izvornom značenju? Stati pred Dijete Isusa, pokloniti mu se i učiti od Njega da nastavimo Njegovo djelo. Isusovi poklonici, betlehemski pastiri, bili su zahvaćeni tim betlehemskim svjetlom i Djetetom, koje leži u jaslicama. I sami zahvaćeni tim svjetlom postaju pronositelji i širitelji toga svjetla. Jer svaki čovjek pred jaslicama nalazi se na raskrižju: prihvatiti Boga i tajnu Njegove ljubavi ili se zatvoriti u sebe. Pastiri se nisu zatvorili u sebe, nego su drugima donosili i pred drugima svjedočili da je novorođeni Kralj među njima, da su ga prepoznali i da su im anđeli javili. Nakon rata u ruševinama jedne crkve vjernici su otkopali kip koji je predstavljao Isusa Krista. No, Isus nije imao ruku. Vjernici su izgradili novu crkvu i stavili u nju Isusov kip bez ruku, a ispod su napisali riječi: “Isus nema svojih ruku, Njemu su potrebne tvoje ruke.” Ovog Božića Isus i nas poziva da mu stavimo na službu svoje ruke i svoja srca jer na svijetu ima još toliko toga što bi trebalo promijeniti i učiniti ovaj svijet civilizacijom ljubavi. Stoga želim svima vama, sestre i braćo, da mi ovog Božića naučimo da ova svetkovina ne prestaje 25. prosinca micanjem borova i uklanjanjem jaslica iz naših crkava i domova, nego da se Božić treba nastaviti u nama i da s Isusom u srcu trebamo i mi krenuti mijenjati ovaj svijet. Stoga želim svima vama sretan, radostan i blagoslovljen Božić.

Varaždin, 21. prosinca 2005.