Osijek, (IKA) – U središnjoj osječkoj crkvi Sv. Petra i Pavla božićnu polnoćku, koju je prenosila i Slavonska televizija, predvodio je pomoćni biskup đakovački i srijemski Đuro Hranić. Vjernicima u prepunoj crkvi govorio je o vrijednosti obitelji, napose djece. Posebno se obratio mladima: “Ne bojte se zajedničkog života, ne bojte se braka i ne bojte se djeteta. Noćas nas sve obasjava ljubav prema drugom čovjeku, koja pobjeđuje egoizam i strah, te nas oslobađa za čistu ljubav i savršeni dar. Isus Krist je izborom okolnosti svoga rođenja stao na stranu mladoga bračnog para, stao je na stranu djeteta. Poistovjetio se s njime, te stao u obranu i zaštitu i nepovrediva dostojanstva svakog djeteta, ali istodobno i braka i obitelji”, rekao je biskup Hranić.
Biskup Hranić naveo je i mnoge poteškoće koje danas doživljava obitelji “pred kojima se kao društvo i Crkva trebamo zaustaviti i zamisliti”. “Zbog poteškoća u društvenom ozračju, djeci se ne posreduje radost življenja i povjerenje u život i u druge ljude, nego se na mlade naraštaje sve češće prenosi malodušnost, ravnodušnost, strah pred budućnošću, strah pred novim životom te nepovjerenje i sumnjičavost u odnosu prema drugim ljudima. U mnogim slučajevima roditelji žele osigurati svojoj djeci materijalnu sigurnost te radi toga svoju djecu lišavaju daleko većeg blaga od osigurane materijalne egzistencije: lišavaju ih braće i sestara. Također i permisivan odgoj, koji pred djecu i mlade ne postavlja zahtijeve i odgovornost, stvara slabe osobnosti. Sve to ima i veoma teške posljedice: širenje ovisnosti među mladima, apsolutiziranje moralne autonomije pojedinca i odbacivanje svakog autoriteta, destruktivnost, širenje sotonizma i drugih okultnih praksi, porast broja samoubojstava itd.”, upozorio je biskup Hranić.
Biskup Hranić predvodio je u Osijeku i božićnu dnevnu misu. Tema njegove homilije bila je događaj utjelovljenja Božje riječi. “To je i Bog učinio za nas, ljude. Nije nam tumačio po prorocima što misli o nama ljudima i koliko mu je stalo do nas, nije nam poručivao kako je on s nama solidaran, kako je ljudski život vrijedan i kako trebamo postupno rasti. Nego se jednostavno rodio kao dijete. I tim činom rekao nam je sve. Njegova riječ Tijelom je postala. Otajstvo utjelovljenja koje slavimo treba prerasti u našu vjeru. To znači i ona – vjera – treba biti utjelovljena. Ona nije i ne smije biti tek obrazac, formula, nego treba postati čitava egzistencija, čitavo čovjekovo postojanje, život. I taj odgovor trebao bi uključivati sve ono što tvori čovjeka: njegovu dob i njegovu ćud, njegovu pripadnost jednoj kulturi, jednom narodu i jednom vremenu, jednom jeziku. Odgovor vjere je različit od čovjeka do čovjeka. On uključuje ljudsku dob: zato je vjera drugačija u djeteta, drugačija u zrele osobe i drugačija u starca i starice te drugačija u osobe koja se približava drugoj obali. Jer svaka ta osoba na drugačiji način postoji. Ima drugačije interese, drugačije pristupa životu i drugačije ga živi.”
Na polnoćki i dnevnoj misi, sudjelovali su brojni Osječani. Župni pjevački zbor predvodio je božićne pjesme, koje je pjevala cijela zajednica. Veliki broj vjernika se pričestio.