Požega, (IKA) – Na svetkovinu Božića, 25. prosinca, središnje euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i katedralne župe sv. Terezije Avilske. Biskup je u homiliji kazao kako smo ovih dana u raspravi o važnim pitanjima svjedoci mnoštva riječi koje dolaze s različitih strana a koje nisu ništa riješile. Današnja svetkovina, nastavio je, podsjeća nas da je Bog progovorio u našoj ljudskoj povijesti na iznenađujući način tako da je njegova Riječ čovjekom postala, duboko se s nama sjedinila te je nitko ne može više odijeliti od sudbine i smisla našeg postojanja. Kazao je kako nam Božić želi snažno oživjeti svijest da je čovjek središte Božjeg zanimanja, da on u privođenju prema konačnosti i punom ostvarenju svega stvorenog djeluje po čovjeku i da to ima veliko značenje za oblikovanje kulture ljudskog života. “Božić nas potiče na odlučno zauzimanje da u Hrvatskoj ništa drugo ne bude važnije od čovjeka, što osobito vrijedi kad se radi o siromašnima, bolesnima i starima, kojima je potrebna naša toplina, blizina i ljubav”, istaknuo je biskup Škvorčević. Podsjetio je da su i u sadašnjem trenutku velike gospodarske krize oči sviju uglavnom uprte u banke i gospodarski sustav a da je potisnut čovjek, osobito onaj koji ostaje bez radnog mjesta i koji dobro osposobljen, ne samo znanjem, nego cjelovito izgrađenim odnosom prema vrijednostima što ga očovječuju može pobijediti nemoć sadašnjega trenutka.
Zatim je biskup na temelju Ivanova Evanđelja okupljenima približio temu života i svjetla. Upitao se: “Što je život?” Kazao je da znanost uspijeva ući u trag biološkim podacima o njemu, ali ne može dohvatiti onu njegovu razinu koja se odvija u našim srcima, u duhovnom središtu, dubini našega bića. Svi smo mi, osobito mladi, duboko svjesni da nismo tek biološki podatak i da smo neuhvatljivi i neizmjerljivi na onoj razini gdje se ostvarujemo u dimenziji ljubavi u kojoj se događa istinski život. Stoga je nepravedno mlade ljude u odgoju svesti na biološku razinu. Kad sveti Ivan govori o životu, istaknuo je biskup, onda vidi njegovo puno ostvarenje u Isusu Kristu i njegovoj ljubavi za nas koja nas uzdiže na najvišu razinu našeg postojanja. Istaknuo je važnom čovjekovu pozornost duha na Božju prisutnost u sebi, svjetlo koje mu je silno potrebno. Biskup je spomenuo kako ono što se događa u Hrvatskoj i svijetu u bitci za bolji život možemo nazvati dramom svjetla. Ako je smrt naša konačna sudbina, borba za bolji život ostaje besmislena. Kao što svjetlo ima moć koju mu je utisnuo sam Bog da pobijedi tamu, tako je po svjedočanstvu evanđelista Ivana Isus Krist Svjetlo koje jedino može u nama pobijediti nemoć dugovanu našoj ranjenosti zlom, sebičnošću i smrću. “Pobijedit će u nama Svjetlo samo ako ga se ne odreknemo”, rekao je i dodao: “Vjerujem da osjećate koliko nam je dobro Bog podario u rođenju svoga sina Isusa Krista i da shvaćate s kolikom bi ga vjerom trebalo prihvatiti. Učinimo to, bit će to dobro za osobni, obiteljski i javni život u našoj Hrvatskoj,” pozvao je biskup.
Na kraju euharistijskog slavlja, nakon što je predvodio Molitvu za dar vjere i nakon što je zajednički otpjevana božićna himna “Narodi nam se Kralj nebeski” biskup je okupljene vjernike pozvao da “u svojim životima dadnu Bogu mogućnost da unese u njih više svoga svjetla, snage i mira, da Božić bude svaki dan”. Potom je zahvalio katedralnom župniku Ivici Žuljeviću, župnom vikaru, redovnicama, ministrantima, pjevačima i drugim suradnicima koji su ovoga Božića dali doprinos u uređenju katedrale te u služenju siromašnima u župi.