Vatikan, 26. 12. 2000. (IKA) – Božićna je radost ove godine zasjenjena sukobima u Svetoj zemlji, gdje je posljednjih mjeseci stradalo više od 300 osoba. Sukobi su se vodili i na samu svetkovinu Kristova Rođenja. Palestinci su napali židovsko naselje Nablus i izazvali izraelske vojnike, a sukoba je bilo i drugdje.
U Betlehemu je na polnoćki bio palestinski predsjednik Yasser Arafat a nazočno je bilo 1.500 vjernika. Slavlje je bilo skromno. Jeruzalemski latinski patrijarh Michel Sabbah na misi pred betlehemskom štalicom govorio je o rođenju Isusa, kneza mira, o crkvi u Svetoj Zemlji, o potrebi mira i dostojanstva za sve stanovnike koje je teško iskušao tromjesečni rat.
U cijeloj Svetoj Zemlji hoteli su bili prazni a trgovine zatvorene, hodočasnika nije bilo kao ni svečanih božićnih ophoda. Jedino je u bazilici Navještenja održana ekumenska molitva.
U Asizu su franjevci i vjernici molili za mir u Svetoj Zemlji. Molili su da Božić bude danas kao i nekada znak nade za tu zemlju.
Božić je bio u znaku krvoprolića i nasilja također u Indoneziji, gdje je u nizu napada stradalo više crkava te katedrala u Jakarti. Ubijeno je 15 kršćana a 95 je ranjeno. Nasilje protiv kršćana proširilo se i na otoke Javu i Sumatru a biskup grada Ambona Petrus Canisius Mandagi, zatražio je do Organizacije Ujedinjenih Naroda da intervenira na Molučkim otocima kako bi se okončalo nasilje protiv katolika, u kojem je u posljednjih pet godina živote izgubilo 5.000 ljudi. Unatoč velikim napetostima kršćani su u Indoneziji ipak u velikom broju došli na Božićna misna slavlja.
Pet tisuća bosonoge afričke djece hodalo je dva dana do južnoafričkoga grada Qunu, gdje je bivši predsjednik Nelson Mandela za njih priredio Božićno slavlje obilježeno mirom i toplinom te mnoštvom darova.
Božić je u Africi uglavnom protekao u miru. Sukoba je bilo jedino na sjeveru Demokratske Republike Kongo, gdje su skupine razbojnika na Božić napale tamošnje pučanstvo. Taj je dan proživljen u znaku nade na sjeveru Ugande, u gradu Gulu, gdje su misionari i pučanstvo nakratko odahnuli od gerile i zaraze ebole. Božić je slavljen svečanim misama i pjevanjem.
Katolici Sjevernog Belfasta nadali su se i ovog Božić trajnom miru no pred barom u Belfastu eksplodirala je bomba. Nadbiskup Armagha i irski primas Sean Brady, izrazio je želju da Kristovo rođenje bude početak novog života za Sjevernu Irsku. Sve su irske obitelji s tom željom upalile svijeće u prozorima svojih domova. Ove je godine u irskim obiteljima bilo radosnije napose zbog gospodarskog blagostanja ostvarenog u posljednje vrijeme koje bi moglo pomoći i jačanju mira.
Kineski katolici u velikom su broju sudjelovali na misnim slavljima u Pekingu i ostalim gradovima premda u toj zemlji 25. prosinac nije državni blagdan i neradni dan.
U Južnoj Americi u nekim je zemljama nevrijeme poremetilo božićno slavlje. Kubanske su vlasti već četvrtu godinu omogućile da Božić bude blagdan. U crkvama se čitala poruka Kubanske biskupske konferencije u kojoj se navodi kako se pravi mir može ostvariti jedino izmirenjem i oprostom.
O oprostu je bilo govora i u poruci čileanskog nadbiskupa Santiaga Francisca Javiera Errazuriza. On je u svojoj božićnoj poruci iznio kako se samo oprostom može ostvariti nacionalno izmirenje.
U Meksiku je 20.000 stanovnika moralo napustiti sela u blizini ponovno probuđenog vulkana Popocatepetla, iz kojeg se dizao bijeli dim visok pet kilometara.
Brazilski je predsjednik Fernando Henrique Cardoso u svojoj božićnoj poruci govorio o Isusovom rođenju koje ima snagu i vrijednost i nakon dvije tisuće godina i ne može biti zaboravljeno. U Argentini, Meksiku i Nikaragvi za Božić su priređeni brojni karitativni pothvati, kojima su vjernici željeli pomoći nezaposlenima, starijima i siromašnoj djeci. U Kolumbiji su gerilci za Božić oslobodili 42 taoca i to je bila velika radost za njihove obitelji.